Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 567942

Rezultati istraživanja “navike i obilježja kockanja adolescenata u urbanih sredinama RH”


Ricijaš, Neven; Dodig, Dora; Huić, Aleksandra
Rezultati istraživanja “navike i obilježja kockanja adolescenata u urbanih sredinama RH” // Stručno-znanstveni skup "Kockanje mladih - istraživanje i iskustva iz prakse u Hrvatskoj"
Zagreb, Hrvatska, 2011. (predavanje, nije recenziran, neobjavljeni rad, znanstveni)


Naslov
Rezultati istraživanja “navike i obilježja kockanja adolescenata u urbanih sredinama RH”
(Research results of scientific project "Activities and Characteristis of Youth Gambling in Croatian Urban Areas")

Autori
Ricijaš, Neven ; Dodig, Dora ; Huić, Aleksandra

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
Stručno-znanstveni skup "Kockanje mladih - istraživanje i iskustva iz prakse u Hrvatskoj"

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 11.11.2011

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Kockanje; igre na sreću; adolescenti; rizična ponašanja
(Gambling; games of chance; adolescents; risk behaviour)

Sažetak
Istraživanje „Navike i obilježja kockanja adolescenata u urbanim sredinama u Republici Hrvatskoj“ prvo je sustavno i sveobuhvatno istraživanje ove pojave na našim prostorima. Istraživanje su financijski i organizacijski podržali Hrvatska lutrija d.o.o., Edukacijsko- rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Agencija za odgoj i obrazovanje te Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH. Istraživanje predstavlja središnju fazu šireg programa koji je započeo pilot studijom koja je imala za cilj utvrditi kockarske aktivnosti kod mladih te testiranje metodologije i instrumentarija. Sljedeća faza programa bit će osmišljavanje i implementiranje preventivnog programa u školskom okruženju temeljenog na empirijskim i znanstvenim spoznajama dobivenima u ovom istraživanju. Pod pojmom kockanje podrazumijeva se ulaganje nečeg vrijednog u događaj koji može rezultirati većim i povoljnijim ishodom, a čija su glavna obilježja postojanje rizika i slučajnosti u ishodu. Kockanje je u Hrvatskoj regulirano Zakonom o igrama na sreću (NN 87/09), koji navodi da se radi o igrama u kojima se za uplatu određenog iznosa sudionicima pruža mogućnost stjecanja dobitka u novcu, stvarima, uslugama ili pravima, pri čemu dobitak ili gubitak pretežito ovisi o slučaju ili nekom drugom neizvjesnom događaju. Prema Zakonu, igre na sreću dijele se u četiri skupine: (1) Lutrijske igre, (2) Igre u casinima, (3) Igre klađenja i (4) Igre na sreću na automatima. Iako zakonska regulativa zabranjuje igre na sreću osobama mlađim od 18 godina, iskustveni podaci, klinički rad, podatak da je u posljednjih 15 godina broj registriranih prodajnih mjesta priređivača igara na sreću na području RH porastao gotovo 5 puta te medijska izvještavanja jasno upućuju na raširenost ove pojave te na pristupačnost i dostupnost kockarskih igara mladima. Podaci inozemnih studija također svjedoče o zastupljenosti kockarskih aktivnosti u populaciji mladih, kao i o zastupljenosti štetnih psihosocijalnih posljedica koje narušavaju njihovo osobno i socijalno funkcioniranje. Stopa takvog, „problematičnog“, kockanja među adolescentima se, prema inozemnim istraživanjima, kreće se od 4 do 8%, u usporedbi s 1 do 3% u populaciji odraslih osoba. Treba napomenuti da su to maloljetnici s već razvijenim ozbiljnim adverzivnim, kompulzivnim i problematičnim obrascima kockanja. U riziku za razvoj problema je čak 10 do 14% adolescenata, što je također skupina mladih koja zahtjeva stručnu intervenciju s ciljem smanjivanja rizika. Rizični čimbenici za razvoj problematičnog kockanja su mnogobrojni, no u prvom redu to su muški spol, rani početak uključivanja u kockarske aktivnosti te postojanje problematičnog kockanja unutar obitelji. Također, brojna su istraživanja utvrdila povezanost sklonosti uključivanju u kockarske aktivnosti s različitim obilježjima ličnosti kao što su na primjer viša stopa depresivnosti, niže samopoštovanje, povišena anksioznost, te slabe vještine rješavanja problema, a poseban se naglasak stavlja na kogniciju. Također, mnoga su sveobuhvatna istraživanja pokazala da se neka druga problematična ponašanja (na primjer, zloporaba sredstava ovisnosti i delinkventno ponašanje) često među mladima javljaju zajedno s rizičnim i/ili problematičnim kockanjem („sindrom problematičnog ponašanja“ ; „generalni koncept devijantnosti“), da imaju slične prediktore, te ih u preventivnom i tretmanskom smislu treba promatrati kao cjelinu. Cilj našeg istraživanja bio je dobiti uvid u prevalenciju kockanja adolescenata u urbanim sredinama RH, odnosno u njihove navike kockanja, te utvrditi udio adolescenata koji su u riziku razviti, ili su već razvili, probleme s kockanjem. Dodatni cilj bio je identificirati neka psihosocijalna obilježja adolescenata koji su razvili probleme s kockanjem, s naglaskom na rizične čimbenike povezane s većom ozbiljnošću tih problema. Podaci su prikupljeni na uzorku od 1.952 srednjoškolca iz Zagreba, Rijeke, Splita i Osijeka, od prvog do završnog razreda gimnazijskog, četverogodišnjeg strukovnog i trogodišnjeg strukovnog srednjoškolskog programa (ukupno 88 razreda iz 24 škole). Radi se o slučajnom (probabilističkom) uzorku adolescenata reprezentativnom za srednjoškolce iz regionalnih, urbanih sredina RH, koji omogućuje generalizaciju rezultata na ovu populaciju. Osim toga, korišten je provjeren instrumentarij, dobrih metrijskih karakteristika, te pouzdan i valjan upravo za ispitivanje kockarskog ponašanja i s njime povezanih pojava. Za procjenu rizičnosti kockanja adolescenata korišten je, po prvi puta u Hrvatskoj, Kanadski upitnik kockanja adolescenata (Canadian Adolescent Gambling Inventory – CAGI ; Tremblay i sur., 2010). Ovaj instrument konstruiran je ciljano za populaciju adolescenata i prevladava ograničenja u prikupljanju i interpretaciji podataka dosadašnjih instrumenata u ovom području. Istraživanje je pokazalo da je 83% srednjoškolaca barem jedanput u životu kockalo. Oko polovine adolescenata je igralo jednokratne srećke i kladilo se u sportskim kladionicama. Uz navedeno, polovina adolescenata već ima iskustva u internet kockanju bez novčanog uloga, što može predstavljati ulaz u rizičnija ponašanja povezana s kockanjem. Čak trećina srednjoškolaca okušala se u igrama na sreću kao što su loto, TV Bingo i igre na automatima, a njih također trećina međusobno karta za novac te igra biljar i/ili fliper za novac. Različite vrste igara na sreću koje se igraju u casinu, klađenje na rezultate izbora te internet kockanje za novac probalo je manje od 10% adolescenata. Srednjoškolci se najčešće (jednom tjedno ili češće) klade u sportskim kladionicama (njih 19, 0%) te na internetu, ali bez novčanog uloga (22, 8%). Na trećem i četvrtom mjestu po učestalosti su igre na automatima (6, 2%) te virtualne utrke (6, 1%), dok je biljar/fliper za novac na petom mjestu (5, 1%). S obzirom da je dio srednjoškolaca u trenutku ispitivanja zakonski bio punoljetan, dodatno smo nalaze provjerili i na poduzorku srednjoškolaca do 17 godina starosti (njih 1.457). Dobiveni rezultati gotovo su isti. Neku od igara na sreću probalo je njih 81, 7%. Njih 18, 2% jednom tjedno ili češće posjećuje sportske kladionice, dok njih 23, 6% kocka na internetu bez novčanog uloga. Virtualne utrke (6, 2%), igre na automatima (5, 8%) i biljar/fliper za novac (5, 3%) ponovno su na trećem, četvrtom i petom mjestu po učestalosti. Muški adolescenti češće igraju one igre koje su rizičnije za kasnije probleme povezane s kockanjem (npr. sportska kladionica, automati, rulet, kartanje za novac, klađenje na virtualne utrke i sl.). U odnosu na dob sudionika, od 15 različitih igara, razlike su utvrđene samo za dvije – jednokratne srećke i Internet kockanje bez novca, na način da ih mlađi sudionici češće igraju. U usporedbi s gimnazijama, u kockarske aktivnosti češće se upuštaju učenici strukovnih škola. Nisu utvrđene razlike u učestalosti kockanja među srednjoškolcima iz različitih gradova. S obzirom na to u kojoj mjeri osjećaju nepovoljne psihosocijalne posljedice svojih kockarskih aktivnosti, adolescenti su razvrstani u tri kategorije rizičnosti (prema CAGI): (1) nepostojanje problema vezanih uz kockanje („zeleno svjetlo“) - 71% (na poduzorku do 17 godina - 72, 1%) ; (2) niska do srednja ozbiljnost problema („žuto svjetlo“) - 17% (na poduzorku do 17 godina – 16, 4%) ; (3) visoka ozbiljnost problema vezanih uz kockanje („crveno svjetlo“) - 12% (na poduzorku do 17 godina – 11, 5%). Podatak o gotovo 30% adolescenata koji su već razvili niže do visoko ozbiljne probleme vezane uz kockanje alarmantan je i zabrinjavajući, posebno ako tome pridodamo podatak da se u kategorijama „žutog i crvenog svjetla“ nalaze uglavnom muški adolescenti. Osim toga, radi se o mladima koji češće pohađaju strukovne škole, a zanimljiv je podatak kako ih najviše ima u Osijeku, a najmanje u Rijeci, dok u Zagrebu i Splitu udio tih adolescenata ne odskače od prosjeka cijelog uzorka. Podaci o kockanju članova obitelji, prema iskazu adolescenata, pokazuju kako očevi i majke podjednako igraju loto i jednokratne srećke (njih 20-30%), dok očevi znatno češće igraju sportske kladionice (oko 23%) što i jest aktivnost karakteristična više za muški spol. Ove igre na sreću adolescenti u nešto većoj mjeri igraju zajedno s roditeljima, te stoga ne čudi podatak da ih trećina navodi kako njihovi roditelji znaju da povremeno kockaju. Osim toga, srednjoškolci češće kockaju u društvu nego sami, a polovina mladih ima barem jednog bliskog prijatelja/icu koji svakodnevno ili nekoliko puta tjedno kocka u sportskim kladionicama, dok njih četvrtina ima bliskog prijatelja/icu koji svakodnevno/nekoliko puta tjedno igra na automatima i kocka na internetu. Adolescenti koji su već razvili ozbiljne probleme povezane s kockanjem („crveno svjetlo“) očekivano se češće i intenzivnije kockaju, te se u većoj mjeri druže s vršnjacima koji također kockaju. Osim toga, manifestiraju i neke druge oblike rizičnog i delinkventnog ponašanja, pri čemu najviše agresivno (nasilno) ponašanje i imovinske delikte. Prvenstveno kockaju kako bi zaradili novac, zatim radi zabave i uzbuđenja, a vrlo visoko rangiraju i želju da budu što bolji u kockanju. Također, u većoj mjeri smatraju da temeljem znanja i vještina te praznovjernih rituala mogu kontrolirati ishod igre, te im je znanje o šansi i vjerojatnosti slabije. Njihove osobine ličnosti ukazuju na nedovoljno razvijenu odgovornost i manje uvažavanje tuđih potreba, te generalne obrasce razmišljanja o životu povezane s većom tendencijom hedonizmu odnosno manjom brigom za budućnost i dosezanje životnih ciljeva, te općenitim osjećajem manje kontrole nad vlastitim životom. Nalazi istraživanja pružaju i važne smjernice za razvoj i implementaciju preventivnih i tretmanskih intervencija namijenjenih adolescentima i njihovom okruženju. Osim psihoedukativnih intervencija usmjerenih na mlade, njihove obitelji i stručnjake, sveobuhvatne strategije u području kockanja mladih trebale bi obuhvaćati i javne politike usmjerene na poštivanje zakonske regulative, ulaganje u nove zakonske odredbe kojima bi se razvili mehanizmi zaštite vulnerabilne populacije te općenito ulaganje u društveno odgovorno priređivanje igara na sreću.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija, Pedagogija



POVEZANOST RADA


Ustanove
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb,
Filozofski fakultet, Zagreb