hrvatski

Marin Držić u Hektorovićevom očištu i Nalješkovićevom posredovanju

Hektorovićevo pismo Vincencu Vanettiju pastoralna je naracija sna, pa već po svojoj generičkoj osobini ima osobito mjesto u kontekstu hrvatske ranonovovjekovne književnosti. Ovaj tekst dobiva posebnu interpretacijsku potencijalnost kad ga se dovede u vezu s dubrovačko-hvarskim turbulentnim književnim odnosima, napose korespondencijom Petra Hektorovića i Nikole Nalješkovića, koja nudi novu kontekstualizaciju problemske interpretacije Novele od Stanca Marina Držića kao teksta kojega Hektorović na svoj način citira u pismu Vanettiju iz 1561., a što upućuje i na bliske veze s Nalješkovićevim pastoralnim teatrom. U ovoj će se studiji pokušati dokazati kako je Hektorovićevo pismo talijanskome liječniku, a koje ide u red onih tekstova koji su u njegovoj literarnoj ostavštini ostajali na margini opusa, dovodi u vezu tri hrvatska književnika: Petra Hektorovića, Nikolu Nalješkovića i Marina Držića. U središtu ove studije je interpretacija Novele od Stanca Marina Držića koja koristi pojedine premise novoga historizma a koja ima dvije razine: na prvoj su prikazani Držićevi dramski tekstovi u funkciji persiflaže Nalješkovićevih, dok se na drugoj ukazazuje na brojne političke šifre u Držićevom književnom intertekstualnom diskursu, te argumentira teza o političnosti Držićeva teatra i teatralnosti Držićevih eksplicitno političkih tekstova.

Petar Hektorović, Nikola Nalješković; Marin Držić, ranonovjekovna drama, poslanice, teatralizacija politike, novi historizaM

nije evidentirano