hrvatski

Rasprostranjenost i sastav bakterijskih simbionata dviju vrsta štitastih moljaca u crnoj gori

Duhanov štitasti moljac Bemisia tabaci (Gennadius) i staklenički štitasti moljac Trialeurodes vaporariorum (Westwood) su polifagni, kozmopolitski štetnici povrća i ukrasnog bilja. Štetu uzrokuju sisanjem floemskog soka, a pri tome izlučujući mednu rosu koja je podloga za razvoj gljivica čađavica. B. tabaci, za razliku od T. vaporariorum, prenosi i nekoliko devastirajućih biljnih geminivirusa. Štitasti moljci sadrže primarnog bakterijskog simbionta Portiera aleyrodidarum, odgovornog za obogaćivanje jednolične prehrane, te niz sekundarnih bakterijskih simbionata (SS) koji mogu utjecati na reprodukciju domaćina, njegovu prilagodljivost okolišnim uvjetima te sposobnost u prijenosu virusa. Kod B. tabaci pronađena je najveća raznolikost SS kao što su: Rickettsia, Hamiltonella, Arsenophonus, Wolbachia, Cardinium i Fritschea. B. tabaci čini kompleks biotipova koji se razlikuju biološki i genetički, dok se morfološki ne razlikuju. Najštetniji su biotipovi B i Q čija je prisutnost utvrđena na području Mediterana i Bliskog istoka. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi geografsku rasprostranjenost i sastav SS kod B. tabaci i T. vaporariorum u Crnoj Gori, a kao nastavak regionalnog monitoringa ekonomski važnih vrsta štitastih moljaca, započetog u Hrvatskoj. Za utvrđivanje razlike među biotipovima i testiranje prisutnosti SS, korišteni su molekularni markeri. Dvije populacije B. tabaci pripadale su biotipu Q, dok je treća testirana populacija bila biotipa B. Kod svih testiranih populacija B. tabaci utvrđeni su svi poznati SS osim Cardinium i Fritschea. Postotak infekcije SS-ima kretao se od 0% do 100%, a veliki broj testiranih jedinki je pokazivao infekcije od jednostrukih do četverostrukih. Za razliku od izraelskih biotipova B i Q, crnogorski se nisu uvelike razlikovali prema sastavu SS. Kod pet testiranih populacija T. vaporariorum utvrđena je prisutnost SS Hamiltonella i Arsenophonus. U četiri populacije, postotak infekcije SS Arsenophonus bio je 100%, dok se postotak infekcije SS Hamiltonella u četiri, od ukupno pet testiranih populacija, kretao od 30 do 40%. Veliki broj jedinki T. vaporariorum pokazivao je jednostruke, odnosno dvostruke infekcije SS-ima. Navedeni rezultati doprinijeti će boljem razumijevanju funkcije SS, koja je gotovo nepoznata, a u konačnici i u izradi integriranih programa zaštite bilja od ovih važnih štetnika u područjima uzgoja povrća i cvijeća u Crnoj Gori.

Bemisia tabaci; Trialeurodes vaporariorum; sekundarni bakterijski simbionti

nije evidentirano