Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 566723

Filozofske teme u Filipa Vezdina od djela "Systema brahmanicum" (1791.) do rječnika "Amarasinha" (1798.)


Martinović, Ivica
Filozofske teme u Filipa Vezdina od djela "Systema brahmanicum" (1791.) do rječnika "Amarasinha" (1798.) // Drugi međunarodni interdisciplinarni znanstveni skup Croatica Austro-Hungarica / Cvikić, Sanja ; Vulić, Sanja (ur.).
Beč: Hrvatski povijesni institut u Beču / Institutum historicum Croaticum Vindobonense, 2010. str. 19-23 (predavanje, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)


Naslov
Filozofske teme u Filipa Vezdina od djela "Systema brahmanicum" (1791.) do rječnika "Amarasinha" (1798.)
(Philosophical topics in Filip Vezdin: from "Systema brahmanicum" (1791) to "Amarasinha" (1798))

Autori
Martinović, Ivica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Drugi međunarodni interdisciplinarni znanstveni skup Croatica Austro-Hungarica / Cvikić, Sanja ; Vulić, Sanja - Beč : Hrvatski povijesni institut u Beču / Institutum historicum Croaticum Vindobonense, 2010, 19-23

ISBN
978-953-231-095-5

Skup
Croatica Austro-Hungarica

Mjesto i datum
Beč, Austrija, 09-10.09.2010

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Filip Vezdin; indijska filozofija
(Filip Vezdin; Indian philosophy)

Sažetak
Posljednje desetljeće 18. stoljeća svojim je dragocjenim indološkim proučavanjima obilježio Filip Vesdin iz Cimova u Donjoj Austriji, u tiskanim izdanjima zabilježen pod svojim redovničkim imenom kao bosonogi karmelićanin Paulinus a Sancto Bartholomaeo. I dok je njegov filološki rad privukao istraživače i izazvao raznovrsne ocjene od Vesdinovih suvremenika do danas, Vesdinov doprinos istraživanju indijske filozofije ili mudrosne tradicije, time i njegov udio u hrvatskoj filozofskoj baštini na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, nije se dosad ni pokušao ocijeniti. Treba, dakako, prvo odrediti u čemu se on sastoji. Ovo je prvi pokušaj da se ustanovi koje su filozofske teme zaokupljale Vesdina od njegova sustavnoga djela Systema brahmanicum liturgicum mythologicum civile (1791) do izdanja prvoga dijela sanskrtskoga rječnika Amarasinha (1798). Filozofske su teme zastupljene već u Vesdinovu remek-djelu Systema brahmanicum liturgicum mythologicum civile, i to: 1. u dvjema raspravama unutar prvoga dijela „Liturgia“, osmoj i devetoj, u kojima je opisan odgoj u brahmanizmu, pa onda i uloga filozofije u odgoju svećenikā, kao i „indijske filozofske sljedbe, koje su među brahmanima već postojale oko tisuću godina prije Kristova rođenja i na koje je Aleksandar Veliki naišao na svom indijskom pohodu“ ; 2. u desetoj raspravi prvoga dijela „Sambhavam seu genesis mundi et rerum apud Indos“, gdje se izlaže kako drevni Indijci tumače nastanak svijeta, a Vesdin je tu objavio prvih sedam strofa spisa na sanskrtu i popratio ih opsežnim komentarom ; 3. u cijelom drugom dijelu, naslovljenom „Mythologia“, gdje se podrobno i vjerodostojno, prema Amarasinhi, izlaže nauk o indijskim bogovima, koji nauk Vesdin sažima u zaključcima „Ex praemissis consectaria“, među kojima su mnogi filozofskoga značaja. Odmah po izdanju svoje sinteze brahmanizma Vesdin se sustavno posvetio kodikološkom radu i opisao rukopise indijske provenijencije u dvjema najznačajnijim talijanskim zbirkama. Prvo je 1792. objavio katalog indijskih rukopisa u knjižnici Propagande, naslovivši ga Examen historico-criticum codicum indicorum Bibliothecae Sacrae Congregationis de propaganda fide, u kojem je, uz metodološku raspravu o utvrđivanju starine i vjerodostojnosti indijskih spisa, opisao 36 rukopisa koji su prikupljeni nastojanjem triju kardinala Castellija, Antonellija i Borgije. Među gramatičkim, medicinskim i katehetskim rukopisima obradio je i jedan rukopis karmelićanina Ildefonsa, malabarskog misionara, sa znatnom filozofskom sastavnicom, osobito što se tiče indijske teologije i prirodne filozofije (n. XXXI., pp. 72-73), na koji se već pozvao u Systema brahmanicum. U bilješci pri kraju knjige, dakle na jedva uočljivu mjestu, objavio je znameniti hrvatski indolog i popis 18 rukopisa, koje je sâm posjedovao, a Amarasinha je zauzela prvo mjesto na tom popisu. Potom se prihvatio zamašnijeg zadatka: obraditi rukopise u Museo Borgiano u Velletriju. Taj je posao urodio knjigom Musei Borgiani Velitris codices manuscripti avenses, peguani, siamici, malabarici, indostani, animadversionibus historico-criticis castigati et illustrati već 1793. godine, a izdanje je bilo složenijega ustroja nego što bi se očekivalo. U ovom je priručniku moguće još više prepoznati Vesdinovu zaokupljenost filozofijom, bilo u obradi filozofske teme, bilo pri razjašnjenju filozofskih nazivaka. Primjerice, kad je svoj prijevod Očenaša na sanskrt popratio opsežnim razjašnjenjima, pridodao je i malu tablicu »Nomina caeli Samscrdamica«, koja je sadržavala sedam naziva za nebo na sanskrtu, među njima i u ovim značenjima: caelum materiale, caelum aethereum i vaelum aereum, koja pripadaju prirodnoj filozofiji. Kad je svoja kodikološka istraživanja sažeo u poglavlju „Ex codicibus Indicis consectaria“, jednim je zaključkom, što se protezao na trinaest stranica, rasvijetlio podrijetlo i filozofiju drevnih maga. Priložio je i ogled o indijsko-tibetanskoj kozmogoniji. Bio mu je tako važan da ga je istaknuo i na naslovnici knjige „Cosmogonia indico-tibetana“. Napokon, sastavio je „Elenchus monumentorum“, tematski pregled o čemu izlažu rukopisi u Museo Borgiano, razvrstao je teme po strukama, a pod strukom „Philosophia“ uvrstio sedam pojmova, naznačivši da su obrađeni u sedam rukopisa kardinalove zbirke u Velletriju. Potkraj stoljeća Vesdin je izdao i svoj najvažniji izvor – Amarasinhu, doduše samo prvi dio o nebu „Sectio prima de caelo“, a na temelju triju neobjavljenih rukopisa koji su mu bili na raspolaganju. Indijski rječnik u pamtljivim stihovima on je preoblikovao u sanskrtsko-latinski rječnik, a to, primjerice, znači da je za brojne epitete indijskih bogova pronašao latinske istoznačnice. Neki od tih epiteta temeljni su filozofski nazivci, primjerice Swabhú (per se vel a se exsistens) za boga Višnu. Uz bogove, prvi dio rječnika Amarasinha izdašno je tumačio počela vatre, vode i zraka, pojedine nebeske pojave, svaku od planeta, čak i „neprekinuto i cjelovito vrijeme“ (tempus continuum et integrum), uz koje je Vesdin naveo čak pet latinskih ekvivalenata: semper, sine fine, per omnia saecula et generationes, perpetuo, sine intermissione. Četiri knjige koje je Vesdin izdao u posljednjem desetljeću 18. stoljeća, a bile su predmetom prouke, nedvojbeno potvrđuju da je Vesdin nasljeđu drevne Indije pristupao ne samo kao vrstan filolog, nego i kao upućen i tankoćutan filozof, pogotovo kad je riječ o indijskoj teologiji i prirodnoj filozofiji. On je tako postupio u trima različitim područjima: u sintetičkom prikazu brahmanizma, u kodikološkim priručnicima i u svom najvažnijem leksikografskom radu – izdanju i prijevodu rječnika Amarasinha. Moglo bi se reći – očekivano. Jer, tko temeljito pristupa drevnoj indijskoj kulturi i njezinu jezičnom blagu, taj ne može izostaviti njezinu mudrosnu sastavnicu. Opseg filozofskog štiva u proučenim četirima Vesdinovim djelima toliki je i tako raznovrstan da hrvatsku filozofsku baštinu 18. stoljeća obogaćuje za cijelu jednu dragocjenu, dosad neuočenu dimenziju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
191-1911112-1092 - Boškovićeva Theoria philosophiae naturalis i hrvatske filozofske tradicije (Ivica Martinović, )

Ustanove
Institut za filozofiju, Zagreb

Autor s matičnim brojem:
Ivica Martinović, (157212)