hrvatski

Školski pastoral kao oblik kršćanskog služenja ljudima u školskom okruženju i doprinos humanizaciji škole

Članak govori o školskom pastoralu kao skupu različitih aktivnosti kojima kršćani kao članovi školske zajednice dragovoljno služe zajednici odgovarajući na potrebe konretnih osoba, pridonoseći humanizaciji škole i razvoju školske kulture. Autorica pokazuje da se pojam školskoga pastorala razvio u mnogim zemljama Srednje Europe, a pod tim nazivom poglavito na njemačkom govornom području. U Velikoj Britaniji i zemljama pod njezinim utjecajem tradicionalno postoji pojam pastoralne skrbi, koji označava strukture podrške koje jamče učinkovito odvijanje nastave te podupiru socijalnu integraciju i moralni razvoj učenika. U tom smislu pojam se ne odnosi na stvarnost školskog pastorala o kojoj je ovdje riječ. U članku se nadalje prikazuje razvoj crkvenog djelovanja u školi s vidljivim modifikacijama ciljeva koje odražavaju značenje vjere u društvu i razumijevanje zadataka škole. Pedagoško utemeljenje školskog pastorala proizlazi iz demokratskih zahtjeva aktivne participacije sudionika školskog života u ostvarivanju zadataka škole, pedagoških izazova suvremene škole koji zahtijevaju uključivanje svih prisutnih snaga u rješavanje poteškoća, ali i iz odgovornosti škole ophoditi se sa življenom religioznošću te religijskim i svjetonazornim pluralizmom. Promatrano s pastoralno-teološkog gledišta, školski pastoral jača ulogu kršćana kao subjekata crkvenog djelovanja i očituje se kao konkretno služenje ljudima u djelokrugu škole. U svojim oblicima obuhvaća sve crkvene funkcije (dijakoniju, koinoniju, martiriju i liturgiju), a nositelji su mu sami sudionici školskog života koji se oslanjaju na pomoć drugih društvenih subjekata, uključujući profesionalne pastoralne djelatnike. Situacija u Hrvatskoj polazišna je točka iz koje autorica promišlja o školskom pastoralu te za koju zaključno izvodi zadatke i definira perspektive.

Školski pastoral, školska kultura, humanizacija škole, školska zajednica, kršćani u društvu.

The article talks about pastoral care in schools as a set of different activities by which Christians as members of the school community voluntarily serve the community in response to the needs of concrete people, contributing to the humanization of the school and the development of school culture. The author shows that the concept of pastoral care in schools developed in many countries of Central Europe, and especially under that name in German speaking countries. In Britain and countries under its influence there is a traditional concept of pastoral care in schools, which means a support structure to ensure effective teaching, and supporting social integration and moral development of students. In this context, the term does not refer to the reality of school pastoral care referred to here. In this paper, the author continues to show the development of church work in school with visible modifications of goals that reflect the importance of religion in society and an understanding of the tasks of the school. Pedagogical legitimacy of pastoral care in schools comes from the democratic demands of active participation of the entire school community to the achievement of school tasks,