hrvatski

Nadzor ustavnosti i zakonitosti općih akata lokalne samouprave

Iz temeljnog načela vladavine prava odnosno pravne države i hijerarhije pravnih propisa proizlaze načela ustavnosti i zakonitosti koja podrazumijevaju suglasnost svih zakona s ustavom i slijedom toga suglasnost svih ostalih propisa s ustavom i zakonom. Ostvarenje tih načela predstavlja bit ustavne države i najvažniji je dio njezinog pravnog poretka te je stoga nužno predvidjeti djelotvorna pravna sredstva njihove zaštite. Radi toga se svi propisi u državi podvrgavaju određenom obliku nadzora. S obzirom na subjekt koji obavlja ustavni nadzor propisa, postoji nekoliko različitih modela od kojih je većina država prihvatila europsko-kontinentalni (tzv. „austrijski“ odnosno Kelsenov) model ustavnog nadzora, u kojem se ustavnopravnim pitanjima bave specijalizirani ustavni sudovi s posebno kvalificiranim sucima ili posebni odjeli vrhovnih ili viših sudova u posebnom postupku (koncentrirani ustavni nadzor). U pravilu riječ je o naknadnom (a posteriori) nadzoru, a odluke imaju učinak erga omnes. Prema načinu pokretanja i vrsti postupka ustavne kontrole razlikuju se tri modela: apstraktna kontrola, konkretna kontrola i individualna kontrola. U modernim demokratskim državama zadaća lokalne samouprave nije samo provedba pravila koje je odredila viša razina vlasti, već prije svega samostalno stvaranje vlastitih pravila kojima se uređuju specifični odnosi unutar lokalne zajednice. U tom smislu lokalna samouprava donosi svoje opće akte kojima na apstraktan i generalan način propisuje određena pravila ponašanja. Sukladno načelima ustavnosti i zakonitosti, opći akti lokalne samouprave kao podzakonski opće-normativni akti podložni su nadzoru ustavnosti i zakonitosti. Pritom, specifičnost tog nadzora leži u opreci između upravnih obilježja jedinice lokalne samouprave, što je čini pravnom osobom javnog prava, i njezinih samoupravnih obilježja, što je u odnosnu na državu čini pravnom osobom privatnog prava. Iako između država postoje manje ili veće razlike u pojedinim aspektima i elementima njihova nadzornog sustava, moguće je utvrditi određena opća obilježja. U tom smislu bitno se razlikuju države s anglosaksonskom pravnom tradicijom i države s europskom kontinentalnom tradicijom. Pritom se posebice komparativno razmatraju sustavi pet europskih država: Francuske, Njemačke, Švedske, Slovenije i Srbije. Postupak nadzora ustavnosti i zakonitosti općih akata lokalne samouprave u Hrvatskoj provodi se kroz dvije faze. Prva se faza odnosi na iniciranje i pokretanje postupka, a drugu fazu čini ustavnosudski postupak ocjene suglasnosti općeg akta s Ustavom i zakonom. Posebna pitanja koja su se otvorila u provedbi nadzora ustavnosti i zakonitosti općih akata lokalne samouprave i koje je trebalo riješiti ustavnosudskom praksom odnose se na određivanje predmeta nadzora te na važenje općeg akta kao pretpostavke za pokretanje postupka. Na osnovi obrade podataka prikupljenih kvantitativnom analizom ustavnosudskih postupaka nadzora općih akata jedinica samouprave od ustrojavanja sustava lokalne samouprave 1993. godine do danas, može se zaključiti da razina djelotvornosti nadzornog postupka nije zadovoljavajuća, posebice zbog dugotrajnosti postupka. Prema rezultatima istraživanja provedenog među sudionicima nadzornog postupka, međutim, većina njih ocjenjuje da su razina djelotvornosti tog postupka kao i broj općih akata koji su u tim postupcima stavljeni izvan snage s aspekta funkcioniranja vladavine prava općenito prihvatljivi. Sadašnju razinu djelotvornost moguće je podići poduzimanjem određenih mjera, prije svega legislativne naravi.

lokalna samouprava; opći akti; nadzor ustavnosti i zakonitosti

nije evidentirano