hrvatski

DENS INVAGINATUS – PRIPREMA ZA IMPLANTOLOŠKU TERAPIJU

Dens invaginatus ili zub u zubu je rijetka razvojna anomalija koja nastaje u stadiju morfodiferencijacije invaginacijom caklinskog organa prije stadija kalcifikacije. Anomalija pokazuje izrazito širok spektar anatomskih i morfoloških varijacija. Etiologija invaginiranog zuba je do danas ostala kontroverzna i još uvijek u potpunosti nerazjašnjena. Brojne su klasifikacije ove anomalije koje se uglavnom temelje na dubini nastale invaginacije te na stupnju komunikacije s parodontnim prostorom i periapikalnim tkivom. Pojavnost anomalije se kreće u rasponu od 0, 04% do 10% i najčešće zahvaća gornje lateralne sjekutiće. Dijagnoza invaginiranog zuba se postavlja na osnovi kliničkog i radiološkog nalaza. Klinički se obično nađe neobična morfologija krune zahvaćenog zuba ili izrazito duboki foramen coecum. Većina asimptomatskih slučajeva se obično i detektira kao slučajni nalaz na panoramskoj ili retroalveolarnoj rentgenskoj snimci. Najčešći simptomi, zbog kojih bolesnici dolaze u stomatološku ambulantu, su akutna bol i posljedice odontogene upale. Autori prikazuju slučaj invaginacije zuba kod djeteta u dobi od 11 godina kod kojeg se na prvom pregledu nađe oteklina i fluktuacija vestibuluma gornje čeljusti na desnoj strani u području lateralnog sjekutića. Učinjena je incizija i drenaža te primijenjena sustavna antibiotska terapija. Na osnovi učinjenog ortopantomograma, CBCT-a gornje čeljusti i morfoloških karakteristika zuba uzročnika, postavi se dijagnoza invaginiranog zuba, s pripadajućom inflamiranom folikularnom cistom. Oblik dijagnosticirane invaginacije klasificiran je prema Schulzu i Brandu kao „C3“. Nakon postavljene indikacije za kirurško liječenje, učinjena je ekstrakcija invaginiranog zuba i cistektomija, a zaostali koštani defekt je ispunjen aloplastičnim koštanim nadomjestkom i prekriven resorptivnom kolagenom membranom, u svrhu pripreme ležišta budućeg dentalnog implantata po završenom rastu i razvoju djeteta. Patohistološki nalaz je potvrdio folikularnu cistu. Periapikalne komplikacije invaginiranog zuba zahtijevaju ranu dijagnostiku te brzo kirurško ili endodontsko liječenje u svrhu spriječavanja potencijalnih komplikacija i pravovremenog planiranja implanto-protetske rehabilitacije.

oralna kirurgija; dentalna implantologija; dentalna antropologija; dens invaginatus

nije evidentirano

engleski

Dens invaginatus - preparation for implant therapy

Dens invaginatus ili zub u zubu je rijetka razvojna anomalija koja nastaje u stadiju morfodiferencijacije invaginacijom caklinskog organa prije stadija kalcifikacije. Anomalija pokazuje izrazito širok spektar anatomskih i morfoloških varijacija. Etiologija invaginiranog zuba je do danas ostala kontroverzna i još uvijek u potpunosti nerazjašnjena. Brojne su klasifikacije ove anomalije koje se uglavnom temelje na dubini nastale invaginacije te na stupnju komunikacije s parodontnim prostorom i periapikalnim tkivom. Pojavnost anomalije se kreće u rasponu od 0, 04% do 10% i najčešće zahvaća gornje lateralne sjekutiće. Dijagnoza invaginiranog zuba se postavlja na osnovi kliničkog i radiološkog nalaza. Klinički se obično nađe neobična morfologija krune zahvaćenog zuba ili izrazito duboki foramen coecum. Većina asimptomatskih slučajeva se obično i detektira kao slučajni nalaz na panoramskoj ili retroalveolarnoj rentgenskoj snimci. Najčešći simptomi, zbog kojih bolesnici dolaze u stomatološku ambulantu, su akutna bol i posljedice odontogene upale. Autori prikazuju slučaj invaginacije zuba kod djeteta u dobi od 11 godina kod kojeg se na prvom pregledu nađe oteklina i fluktuacija vestibuluma gornje čeljusti na desnoj strani u području lateralnog sjekutića. Učinjena je incizija i drenaža te primijenjena sustavna antibiotska terapija. Na osnovi učinjenog ortopantomograma, CBCT-a gornje čeljusti i morfoloških karakteristika zuba uzročnika, postavi se dijagnoza invaginiranog zuba, s pripadajućom inflamiranom folikularnom cistom. Oblik dijagnosticirane invaginacije klasificiran je prema Schulzu i Brandu kao „C3“. Nakon postavljene indikacije za kirurško liječenje, učinjena je ekstrakcija invaginiranog zuba i cistektomija, a zaostali koštani defekt je ispunjen aloplastičnim koštanim nadomjestkom i prekriven resorptivnom kolagenom membranom, u svrhu pripreme ležišta budućeg dentalnog implantata po završenom rastu i razvoju djeteta. Patohistološki nalaz je potvrdio folikularnu cistu. Periapikalne komplikacije invaginiranog zuba zahtijevaju ranu dijagnostiku te brzo kirurško ili endodontsko liječenje u svrhu spriječavanja potencijalnih komplikacija i pravovremenog planiranja implanto-protetske rehabilitacije.

oral surgery; dental implantology; dental anthropology; dens invaginatus

nije evidentirano