Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 565062

Vertikalne prostorne relacije i verifikacija kondicionalnih zaključaka o prostornim odnosima


Bajšanski, Igor; Valerjev, Pavle; Gulan, Tanja
Vertikalne prostorne relacije i verifikacija kondicionalnih zaključaka o prostornim odnosima // 17. Naučni skup Empirijska istraživanja u psihologoji - Knjiga rezimea
Beograd: Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu, 2011. str. 46-47 (predavanje, međunarodna recenzija, sažetak, znanstveni)


Naslov
Vertikalne prostorne relacije i verifikacija kondicionalnih zaključaka o prostornim odnosima
(Vertical spatial relations and verification of conditional conclusions about spatial relations)

Autori
Bajšanski, Igor ; Valerjev, Pavle ; Gulan, Tanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
17. Naučni skup Empirijska istraživanja u psihologoji - Knjiga rezimea / - Beograd : Filozofski fakultet, Univerzitet u Beogradu, 2011, 46-47

ISBN
978-86-86563-30-9

Skup
17. naučni skup Empirijska istraživanja u psihologiji

Mjesto i datum
Beograd, Srbija, 11-12.02.2011

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Dedukcija ; kondicionali ; prostorne relacije
(Deduction ; conditionals ; spatial relations)

Sažetak
Dominantna teorija deduktivnog zaključivanja je Johnson-Lairdova teorija mentalnih modela. Brzina i točnost izvođenja različitih oblika kondicionalnih zaključaka u okviru ove teorije objašnjava se različitim brojem mentalnih modela potrebnih da se ti zaključci izvedu. Jedan od problema ove teorije je i problem odnosa mentalne imaginacije i formiranja mentalnih modela. U skladu s teorijom perceptivnih simboličkih sustava (Barsalou, 1999), može se pretpostaviti da će se kod zaključivanja o vertikalnim prostornim odnosima aktivirati perceptivne reprezentacije riječi, koje će biti uključene u mentalne modele koji se formiraju tokom zaključivanja. Sukladnost između situacija opisanih u kondicionalnim tvrdnjama i njihove perceptivne reprezentacije trebala bi imati efekta na brzinu verifikacije zaključaka. U ovom istraživanju ispitan je efekt semantičke sukladnosti i prostorne orijentacije na brzinu verifikacije kondicionalnih zaključaka u formi modus ponens i modus tolens. Ispitanicima su prezentirane kondicionalne tvrdnje o odnosima između dviju riječi. Te su tvrdnje bile sukladne (npr. ako je rijeka dolje, onda je most gore) ili nesukladne (ako je rijeka gore, onda je most dolje) sa standardnom vertikalnom prostornom relacijom između riječi. Manipulirana je i vertikalna prostorna orijentacija kondicionalnog suda, na način da je sud bio u formi „ako je P dolje, onda je Q gore“ ili obrnuto. Studenti psihologije trebali su verificati zaključke koji slijede ili ne slijede iz takvih premisa, u formi modus ponens i modus tolens. Korišteno je 8 parova riječi s jasnom vertikalnom prostornom relacijom (npr. tavan – podrum). Pomoću četiri dvosjmerne analize varijance s ponovljenim mjerenjima ispitane su razlike u vremenima verifikacije točnih i netočnih MP i MT zaključaka s obzirom na sukladnost prostornih odnosa i vertikalnu prostornu orijentaciju kondicionalnog suda. Za točne MP zaključke dobiveni su značajni glavni efekti prostorne orijentacije kondicionalne premise (F(1, 23)=17.44, p<.001) i prostorne sukladnosti (F(1, 23)=5.16, p<.05), a njihova interakcija nije bila značajna. Zaključci kod kojih je kondicionalna premisa u obliku „ako dolje, onda gore“ verificirani su brže od zaključaka u obliku „ako gore, onda dolje“. Što se tiče prostorne sukladnosti, zaključci koji uključuju prostorno sukladne kondicionalne premise verificirani su brže od onih koji uključuju prostorno nesukladne kondicionalne premise. Za netočne MP zaključke dobiven je značajan glavni efekt prostorne orijentacije kondicionalne premise (F(1, 23)=11, 55, p<.01), uz isti smjer razlike kao kod točnih MP zaključaka. Efekt sukladnosti, kao ni interakcija nisu bili značajni. Kod modus tolensa, nisu dobiveni značajni efekti sukladnosti i vertikalne orijentacije. Mogući razlog izostanka tih efeketa je težina MT zadataka: kod MT zadataka bilo je puno više grešaka u odnosu na MP, a i MT zaključci su verificirani sporije u odnosu na MP zaključke. Dobiveni rezultati ukazuju na moguću ulogu perceptivne simulacije prostornih odnosa u formiranju mentalnih modela kod jednostavnog deduktivnog zaključivanja o prostornim odnosima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija



POVEZANOST RADA


Ustanove
Filozofski fakultet, Rijeka,
Sveučilište u Zadru