hrvatski

Naknadni efekt i negativna Müller-Lyerova iluzija

Müller-Lyerova iluzija je jedna od najpoznatijih geometrijsko-optičkih iluzija koja se eksperimentalno istražuje već više od cijelog stoljeća. Predloženo je više teorija koje pokušavaju objasniti uzroke nastanka iluzije: teorija pokreta očiju, teorija perspektive, teorija empatije, teorija konfuzije i teorija dobrog lika. U novije vrijeme, čini se da su teorija konfuzije i teorija perspektive više popularne. U ovom istraživanju, iluzija je vremenski rastavljena, tako da su prvo bile zadavane nagnute linije (omeđujući krakovi) koje uzrokuju iluziju, a zatim nakon nestanka krakova, horizontalne linije na kojima se iluzija manifestira. Izlaganje omeđujućim krakovima je trajalo 10 s, a linijama 100 ms. U takvoj situaciji dolazi do zanimljivog fenomena pri kojem se djelovanje iluzije manifestira u suprotnom smjeru: linija koja vremenski slijedi konvergentne krakove, a prostorno se smješta među njih djeluje dužom i obratno, linija koja slijedi divergentne krakove djeluje kraćom. U eksperimentu sa tri situacije u kojem je sudjelovala skupina studenata psihologije izvedeno je mjerenje veličine iluzije metodom konstantnih podražaja. Analiza je potvrdila opisani efekt koji se pokazao značajnim u odnosu na dvije kontrolne situacije – u odnosu na procjenu dužina linija bez omeđujućih krakova, kao i u odnosu na klasičan efekt Müller-Lyerove iluzije. Efekt se može objasniti naknadnim figuralnim efektom (after-effect) koji je izazvan djelovanjem nagnutih linija na detektore obilježja (stanica osjetljivih na orijentaciju). Naknadnim efektom i danas zastarjelom teorijom zasićenja su još Köhler i Fishback (1950a, 1950b) objašnjavali uzroke slabljenja ove Müller-Lyerove iluzije kod produženog gledanja i kritizirali hipotezu o razbijanju iluzije uvježbavanjem. Međutim, fenomenološka analiza pokazuje da isti naknadni efekt kod vremenski rastavljenih iluzija djeluje u pozitivnom smjeru kod drugih optičko-geometrijskih iluzija (npr., Ponzova iluzija, Heringova iluzija) ili efekt izostaje (Sandersova iluzija, Poggendorffova iluzija). Takvi rezultati mogu ukazati na različite uzroke nastanka različitih iluzija te u slučaju Müller-Lyerove iluzije umanjuju ulogu teorije perspektive, a naglašavaju ulogu ekscitacijskih i inhibicijskih procesa na detektorima obilježja.

Müller-Lyerova iluzija; rastavljena varka; figuralni naknadni efekt; detektori obilježja

nije evidentirano