hrvatski

Učinci met-encefalina i naltreksona na eksperimentalni hepatitis u miša

Akutne i kronične upalne bolesti jetre predstavljaju veliki javno-zdravstveni problem, a naročito kronični virusni hepatitis jedan je od najvećih svjetskih javno-zdravstvenih problema. Procjenjuje se da više od 2 milijarde osoba jest ili je bilo inficirano virusima hepatitisa B ili C, pri čemu je oko 500 milijuna razvilo kroničnu infekciju te su na visokom mjestu sveukupnog morbiditeta i mortaliteta u svijetu. Istraživanja zadnjeg desetljeća pokazuju da je met-encefalin značajan imunomodulator i moguć novi obećavajući protuupalni i citoprotektivni čimbenik. Pozitivan rezultat našeg istraživanja ukazao bi na mogućnost novog farmakoterapijskog pristupa liječenju hepatitisa putem modulacije opioidnih receptora. Cilj ovog istraživanja je bio ispitati eventualni hepatoprotektivni učinak prirodnog agonista opioidnih receptora met-encefalina i sintetskog antagonista naltreksona na modelu kemijskog oštećenja jetre paracetamolom u miša, utvrditi da li je eventualni hepatoprotektivni učinak povezan s receptorskim sustavom u jetri, te definirati kako parcijalna blokada opioidnih receptora utječe na hepatoprotekciju. Pored toga se htjelo vidjeti kakav će učinak imati met-encefalin i naltrekson na glutationski mehanizam detoksikacije paracetamola u jetri. Ispitivanja su provedena na mužjacima CBA miševa. Ispitivane tvari su primijenjene intraperitonealno 60 minuta (met-encefalin/naltrekson/met-encefalin+naltrekson) prije intragastrične primjene paracetamola u dozi od 150 mg/kg. Životinje su žrtvovane 24 sata nakon primjene paracetamola. Kriteriji za praćenje učinaka testiranih tvari na modelu oštećenja jetre paracetamolom bili su biokemijski parametri (AST, ALT, GST), količina glutationa u homogenatu jetre i patohistološka analiza (PHD). U životinja tretiranih met-encefalinom dozi od 7, 5mg/kg vrijednosti AST i ALT te PHD bile su statistički značajno niže od kontrolne skupine (p < 0, 05) što ukazuje na njegovo hepatoprotektivno djelovanje. Met-encefalin nije utjecao na glutationski kompleks. Nasuprot tome, antagonist naltrekson u ispitivanim dozama ne pokazuje hepatoprotektivno djelovanje, a negativno utječe na razinu GSH u plazmi. Istodobna primjena naltreksona i met-encefalina poništila je hepatoprotektivni učinak met-encefalina, što govori o povezanosti učinka s opioidnim receptorima. Dobiveni rezultati potvrda su hepatoprotektivnog i protuupalnog učinka prirodnog agonista opioidnih receptora met-encefalina u jetri po kriterijima patohistološkog nalaza i biokemijskih nalaza, te upućuju na mogućnost kontrole upalnog odgovora u jetri putem modulacije opioidnih receptora. Met-encefalin nema negativan utjecaj na glavni intracelularni antioksidans glutation. Za naltrekson nismo dokazali protektivan učinak u korištenom modelu, a signifikantno snižava razinu GSH pri visokim dozama (p < 0, 05).

met-encefalin; naltrekson; opioidni receptori; glutation; paracetamol; hepatoprotekcija; hepatitis

nije evidentirano