hrvatski

Statistički model osnovnih geometrijskih značajki diskontinuiteta u mezozojskim karbonatnim stijenama

Kao što je poznato, stijenska masa predstavlja kompleksnu prirodnu sredinu koja se najčešće sastoji od blokova intaktnog stijenskog materijala i diskontinuiteta koji ih međusobno odvajaju, a koji omogućuju određenu interakciju između blokova unutar same stijenske mase. Stijenska masa zbog toga u pravilu nije kontinuirana već diskontinuirana sredina unutar koje postoji velik broj planarnih i djelomično planarnih diskontinuiteta, koji variraju u svojim prostornim orijentacijama, razmacima i učestalošću, postojanošću kao i značajkama njihovih površina. Da bi se razumio i kvantificirao utjecaj diskontinuiteta na ponašanje stijenske mase, potrebno je detaljno snimiti i kvantitativno opisati relevantne značajke diskontinuiteta koji tvore kompleksnu trodimenzionalnu građu mehaničkih prekida u stijenskoj masi, što se naziva mreža diskontinuiteta ili struktura stijene. Prostorna orijentacija, razmak i postojanost diskontinuiteta definiraju osnovne odnosno glavne geometrijske značajke mreže diskontinuiteta. Prve dvije geometrijske značajke predstavljaju glavni predmet istraživanja ove disertacije. Istraživanja su provedena u mezozojskim vapnenačkim naslagama četiriju istarskih kamenoloma: Kirmenjak, Kirmenjak V, Kanfanar i Križarovica. U svrhu kvantificiranja mreže diskontinuiteta na objektivan odnosno nepristran način korištene su standardne metode mjerenja i beskontaktna metoda mjerenja sustavom ShapeMatriX3D, zatim metode odvajanja setova diskontinuiteta pomoću konturnih dijagrama i metoda grupiranja (eng. clustering), te statističke analize orijentacija i razmaka izdvojenih setova diskontinuiteta. Pod statističkim analizama podrazumijeva se utvrđivanje prikladnih parametarskih modela, nepristranih procjena smjerova srednjih vrijednosti orijentacije i srednjih vrijednosti razmaka setova diskontinuiteta. Nakon toga, korištenjem statističkih testova provedeno je ispitivanje statističke homogenosti dviju strukturnih domena (inženjerskogeoloških jedinica) usporedbom nezavisnih uzoraka orijentacija diskontinuiteta i izvršena je analiza anizotropije učestalosti diskontinuiteta. Rezultati disertacije ukazuju na značajan doprinos primjene opisanih metoda mjerenja i statističke analize osnovnih geometrijskih značajki diskontinuiteta kod definiranja stohastičkog 3D modela mreže diskontinuiteta. Takav model omogućava pouzdanije definiranje veličine i oblika jediničnog bloka u stijenskoj masi, što je od velike važnosti u raznim područjima primjene geološkog inženjerstva i neposredno utječe na smanjenje rizika prilikom geotehničkih zahvata u stijenskoj masi.

Stijenska masa; Diskontinuiteti; Strukturna domena; Grupiranje; Sferna razdioba; Statistička analiza; Normalni razmak diskontinuiteta; Anizotropija

nije evidentirano