hrvatski

Oltari tipa pokaznica — pitanje izvorišta oltarne invencije na primjerima iz Volavja, Dropkovca i Štrigove

U bogatom i raznolikom korpusu atektonski građenih retabala sjeverozapadne Hrvatske XVIII. stoljeća izdvaja se jedinstvena nevelika skupina koju je Anđela Horvat domišljato nazvala oltarima tipa pokaznica (monstranca). Među njima se osobito ističu primjeri smješteni u Volavju, Dropkovcu i Štrigovi koji pokazuju visoku oblikovnu srodnost, unatoč međusobnoj zemljopisnoj udaljenosti, različitom kiparskom autorstvu i titularima. S obzirom na njihovu gotovo istovremenu pojavnost (sva su tri oltara podignuta 1740ih godina), otvara se pitanje podrijetla ove smjele oltarne invencije u kojoj je sugestivan prikaz svetačkoga lika okružen anđelima i nabujalim krugovima oblaka iz kojih „isijavaju“ radijalno raširene zlaćane zrake, a za sada nisu poznati isti ili slični primjeri u susjednim krajevima. Teme poslijetridentske ikonografije često prikazuju svece u apoteozi, predstavljajući ih kao poticajne uzore i branitelje Katoličke vjere nagrađene nebeskom slavom. Pa ipak, rijetko se nalaze oltarne konstrukcije u kojima je ovaj sadržaj samostalno interpretiran kroz isključivo figuralno ostvarenje uz potpuno odsustvo arhitektonskih elemenata. Prikaz svetačkoga lika uzvišenoga u glorioli s oblacima i nebeskim ansamblom upućuje na mogućnost ishodišta u crkvenim procesijama za potrebe kojih se izrađuju privremene konstrukcije (macchine, apparati, fercule) za čašćenje čudotvorne slike ili kipa, a koje su zabilježene i u kronikama vjerskoga života sjeverozapadne Hrvatske. Poveznice između jednokratnih scenografija za ceremonijalne pobožnosti i oltarnih kompozicija u trajnijim materijama jasno su vidljive u srodno razrađenim motivima naglašene teatralnosti i sceničnosti, s ciljem vizualno privlačnog pripovijedanja u okviru crkvenoga nauka.

atektonsko građeni retabli ; XVIII. stoljeće ; Volavje ; Dropkovec ; Štrigova ; procesijske pobožnosti

nije evidentirano