hrvatski

Antioksidansi - metode određivanja

U procijeni povoljnih i nepovoljnih učinaka oksidacijskog stresa na patobiokemijski mehanizam brojnih bolesti, u istraživanjima se koriste tri temeljna pristupa: a) izravno mjerenje količine nastalih reaktivnih kisikovih radikala (postupak izbora - EPR spektroskopija) ; b) mjerenje produkata nastalih djelovanjem reaktivnih kisikovih spojeva (8-hidroksigvanin, produkti lipidne peroksidacije) i c) mjerenje koncentracije/aktivnosti pojedinačnih antioksidansa i ukupnog antioksidativnog statusa. Indirektan pristup određivanja pojedinačnih ili ukupnih antioksidansa, iako još uvijek u istraživanjima, je najzastupljeniji. Obzirom na veliki broj poznatih antioksidansa u organizmu, klasificiraju se u pravilu kao preventivni (primjerice. ceruloplazmin, albumini, transferin, feritin i dr.), “hvatači” (uglavnom enzimi i male molekule kao glutation, vitamin C, E) i “repair systems” antioksidansi (primjerice DNA polimeraza I, DNA ligaza i dr.). Različiti mehanizmi djelovanja općenito uključuju: odjeljivanje osjetljivih makromolekula, uklanjanje reaktivnih kisikovih spojeva djelovanjem antioksidativnih enzima, sekvestraciju prijelaznih metala, “hvatanje” slobodnih radikala, sustav popravljanja i inicijaciju apoptoze. Iako još nisu našli primjenu u dijagnostici, antioksidativni enzimi superoksid dismutaza, glutation peroksidaza i glutation reduktaza predmet su brojnih istraživanja sa zanimljivim rezultatima. Ovi se enzimi mogu ispitivati praćenjem njihove ekspresije na molekulskoj razini, imunokemijskim tehnikama te određivenjem katalitičke aktivnosti spektrofotometrijskim tehnikama (jednostavni i pristupačni testovi tvrtke Randox). Međutim, trenutno su razmišljanja istraživača slijedeća: dok s jedne strane mjerjenje pojedinačnih antioksidansa daje informaciju o eventualnom nedostatku antioksidansa, s druge strane ne daje informaciju o doprinosu ukupnom antioksidativnom obrambenom mehanizmu. Smatra se stoga da je bolje određivati ukupni antioksidativni status, koji odražava integrirani antioksidativni obrambeni mehanizam protiv djelovanja reaktivnih kisikovih spojeva, a vrlo dobro korelira s koncentracijom nekih ispitanih pojedinačnih antioksidansa. Tvrtka Randox razvila je jedini komercijalno dostupan kit za određivanje ukupnog antioksidativnog statusa –“Total antioxidant status” kit. Uzorak može biti humani, životinjski, ili uzorak pića, hrane ili farmaceutskog spoja, a metoda je prikladna za rad na svim automatskim analizatorima, kao i za ručno izvođenje. Mnogobrojne, do sada načinjene studije upućuju na potrebu određivanja ukupnog antioksidativnog statusa kod različitih stupnjeva bolesti ili terapije bolesnika s dijagnozom: srčane bolesti, raka, reumatoidnog artritisa, šećerne bolesti, retinopatija ili bolesti vezanih uz starenje ; kod identifikacije bolesnika s lošim prehrambenim statusom ; identifikacije antioksidativnog potencijala pića i hrane ; identifikacije terapijske učinkovitosti i antioksidativnog potencijala lijekova. Međutim, iako je sve više kliničkih aplikacija određivanja totalnog antioksidativnog statusa, dok se detaljnije ne razjasne mehanizmi prevencije oksidativnog stresa, neselektivno određivanje bilo bi nerazumno.

antioksidansi; metode određivanja

nije evidentirano