hrvatski

Skulpturalna grupa Svete Obitelji: pitanje udjela autorske invencije u odnosu na grafički predložak

Pitanja odnosa između predloška, originala i varijanti razmatrano je u okviru novoga poslijetridentskoga rješenja za ikonografski zadatak prikaza Svete Obitelji. Srodnost slika, skulptura, reljefa i grafika otkrivaju zajednički, snažno utjecajni predložak, a odjeke ove invencije bilježi i hrvatska likovna baština, zahvaljujući brojnim grafikama čiji otisci ili kopije jednostavnije i brže pronalaze put do drugih umjetnika željnih provjerenih uspješnica. Rijetko kad umjetnici imaju mogućnost upoznati se s inventivnim i utjecajnim djelom in situ, već je dominantna (a nekad i jedina) komunikacija postignuta posrednim putem preko grafičkih listova, dakle ne samo iz „druge ruke“ već i iz drugog medija. Prikaz Svete Obitelji u trenutku povratka iz Hrama/Egipta rijetko je odabrana scena prije XVI. stoljeća do kad se grupa pojavljivala prvenstveno u scenama Rođenja Isusovog ili u Poklonstvu kraljeva/pastira. Omiljenost u poslijetridentskim vremenima prepoznaje se u novom poimanju i promicanju pobožnosti Svete Obitelji koja postaje poučan model za obnovu rimokatoličkog duha. Među najpopularnijim prikazima ističe se ikonografsko rješenje Hieronymusa Wierixa iz oko 1600. godine po uzoru na koje je 1621. godine Pieter Pauwel Rubens stvorio svoje ikonografsko rješenje za oltarnu palu u isusovačkoj crkvi u Antwerpenu. Dvadesetak godina kasnije još je jedan bakrorez iz ruke Schelte Adams Bolswerta učinio ovaj prikaz lakše dostupnim, osiguravši mu veliki odaziv u brojnim primjerima u svom "originalnom" mediju, slikarstvu (kao npr. Križevci, Svetice). Potvrdu uspjeha i slave rješenja predstavlja "skok" u medij skulpture. Pilovi koje susrećemo od sredine XVIII. stoljeća u Varaždinu, Prelogu, Domašincu, Donjem Hrašćanu, Čehovcu, Hodošanu, Goričanu, te danas uništeni reljefni prikazi u Otoku i Oporovcu, ukazuju da se uspješna slikarska rješenja mogu transformirati i u naizgled "nespojivi" medij, iz slikarstva ili grafike u skulpturu/reljef. Pitanje originala, kopija i predložaka u skulpturi može se promatrati s aspekta usporedbe s grafikom, gdje se obično pored potpisa opisno razdjeljuje i stupanj/udio „originalnosti“ autora (npr. invenit/smislio - delineavit/nacrtao - sculpsit/urezao), a pri tom se autorstvo ponekad može dijeliti između jednog ili više umjetnika. U tom slučaju, postavlja se pitanje što je onda original: prvi crtež, bakrorezna ploča ili svi otisci? Primjenjujući takvu kategorizaciju na skulpturu, autorski udio umjetnika koji je kiparsko djelo (doslovce) sculpsit ne može se smatrati kopijom, već original (p)ostaje skulptura gdje zakonitosti materijala i medija uvjetuju domišljanje novoga rješenja, nove invencije.

kamena skulptura ; Povratak Svete Obitelji iz Hrama ; poslijetridentska obnova ; Međimurje ; Pieter Pauwel Rubens ; original-kopija-varijanta

Radi se o zborniku radova sa simpozija "Original u skulpturi", održanog u Klanjcu 4.- 6. lipnja 2008. godine