hrvatski

Bezekvivalentni frazemi s toponimskom sastavnicom u bugarskom i hrvatskom jeziku

U radu se analiziraju frazemi s toponimskom komponentom u bugarskom i hrvatskom jeziku. U obzir se uzimaju vlastiti, „nacionalni“ toponimi koji sadrže kulturne i povijesne memorije naroda. U oba jezika bilježimo frazeme s vlastitim imenom gradova, naselja ili sela (Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba, Койчо от Беренде), rijeka (mnogo će vode proteći Savom, накрай Дунава власите се давят) ili drugih zemljopisnih pojmova (няма да живея със Стара планина, završiti na Golom otoku) i sl. Jedna grupa frazema nastaje postupkom deonimizacije, čime toponim postaje apelativ ; primjerice, hrvatski otići na Mirogoj i bugarski ще ида в Орландовци, u kojima naziv groblja postaje apelativ za smrt. Izrazito su ekspresivni asocijativni frazemi u kojima je posrijedi igra riječi, a čime se postiže rima (ходила Цаца на Враца) i prozirnije značenje (щe те пратя на Плачковци u značenju 'plakat će tko').

Bugarski ; hrvatski ; frazemi ; vlastito ime ; toponim

nije evidentirano