hrvatski

Paralelni svjetovi ili dvostruki identitet? Strane operne družine i nacionalna glazbena nastojanja u Zagrebu u prvoj polovici 19. st.

Od kasnog 18. st. Zagreb je uključen u mrežu gostujućih destinacija stranih putujućih opernih družina. Obično su izvodile govorene predstave, a povremeno i razne tipove scenskih djela s glazbom, ovisno o sposobnostima izvođača. Plemićki interes za glazbeno kazalište u Zagrebu ubrzo su slijedili i građani tako da je nakon Amadeova kazlišta 1834. otvoreno Stankovićevo kazalište, gdje su operne družine predstavljale i zahtjevnija operna ostvarenja. U tekstu je predstavljena rekonstrukcija njihova djelovanja od kraja 18. do sredine 19. st., kada su gostovale uglavnom družine s njemačkog i talijanskog govornog podruja. Istovremeno, od 1830-ih godina, u doba buđenja nacionalne svijesti, fenomen glazbenog kazališta s nacionalnim predznakom postupno je osvajao zagrebačku pozornicu. Uz školske drame i gostovanja slavenskih družina, koje su sadržavale i glazbene brojeve, upravo su njemačke družine prepoznale popularnost nacionalnog izričaja pa su uvodile djela na hrvatskom jeziku i poticale njihovu (a time i svoju) popularnost. S takvog stajališta, skladanje i izvedba „prve hrvatske nacionalne opere“ (Vatroslav Lisinski, 1846: Ljubav i zloba) nije bilo potpuno nepripremljeno.

nacionalni pokret, glazbeno kazalište, putujuće operne družine, 19. st., Zagreb

nije evidentirano