hrvatski

Glazbena baština

Od 22 samostana i rezidencije u Franjevačkoj provinciji sv. Jeronima za Dalmaciju i Istru glazbene zbirke pronađene su na 12 lokaliteta. Glazba se u Provinciji njegovala od osnutka pojedinih samostanskih zajednica (13.-15. st.) u skladu s odredbama Reda. Isprva se nabavljaju rukopisni kodeksi, a od 16. st. nadalje uz rukopisne i tiskani kodeksi. Već od 15. stoljeća nabavljaju se u pojedinim samostanima i crkvama orgulje, a na pojedinim lokalitetima redovnici muziciraju kao pjevači, zborovođe i/ili orguljaši, dok se manjina povremeno bavi i skladanjem ; na taj se način franjevci dodatno uklapaju i u živo tkivo glazbene produkcije odgovarajućih kulturnih sredina u kojima djeluju, a njihove skladbe očituju specifičan jednostavniji stilsko-tehnički izričaj. Franjevački samostanski glazbeni arhivi redovito su bili otvoreni za prikupljanje i pohranu svjetovnih glazbenih izvora u sredinama u kojima su djelovali (npr. u Dubrovniku, Košljunu/Krku i Hvaru) ; na taj su način stvorili i sačuvali pojedine glazbene fondove koji svojom dokumentarističkom i širom kulturološkom vrijednošću uvelike nadmašuju okvire Reda i Crkve u cjelini ; takve franjevačke zbirke tvarni su dokazi profila, karaktera i kvalitete ukupnosti glazbene kulture pojedinih sredina (osobito onih u Dubrovniku i Košljunu/Krku). Franjevački glazbeni arhivi i zbirke u Dubrovniku i Košljunu/Krku čuvaju osamdesetak glazbenih artefakata (prije svega, note tiskane prije 1820.) koji su u svjetskim razmjerima sačuvani unikatno, pa predstavljaju sretno i dragocjeno mjesto pohrane ne samo lokalne, regionalne i nacionalne glazbene baštine, već i vrhunskog europskog glazbeno- kulturnog nasljeđa.

franjevački skladatelji, pjevači, zborovođe, orguljaši, Franjevačka provincija sv. Jeronima, Dubrovnik, Košljun, Hvar, glazbene zbirke, kodeksi, glazbeno-kulturna baština

nije evidentirano