hrvatski

Tjelesna aktivnost u zaštiti zdravlja - od davnina do naših dana

Priznavanje potencijalnog zdravstvenog učinka tjelesne aktivnosti staro je kao i pisana povijest. Od uključivanja tjelesne aktivnosti u medicinsku praksu u Kini, Indiji i Staroj Grčkoj, njeno prepoznavanje u Bibliji i Mishna Tori, njena sačuvanost u medicinskoj praksi Arapa te njeno ponovno uvođenje u zapadnu medicinu u 16. stoljeću, preko liječnika 18.stoljeća, tjelesna se aktivnost održala kao važan dio higijene u mnogim kulturama. Međutim, epidemiologija tjelesne aktivnosti kao formalno područje istraživanja ima relativno kratku povijest. Britanskom se epidemiologu Jeremy Morrisu pripisuje plodonosno istraživanje iz kojeg se razvila suvremena epidemiologija tjelesne aktivnosti u kasnim 40-im, a njegov je rad proširio Paffenbarger i drugi istraživači u SAD-u i u Europi tijekom kasnih 60-ih i 70-ih. Sustavno istraživanje u epidemiologiji tjelesne aktivnosti nije dostiglo punu snagu sve do granične točke, sastanaka znanstvenog konsenzusa u Atlanti 1984.g., kojeg je organizirao Ken Powell iz Centra za kontrolu bolesti, i u Torontu 1988.g., kojeg su organizirali Claude Bouchard i kanadska vlada. Vrhunska publikacija Izvještaj Liječničkog zbora SAD "Tjelesna aktivnost i zdravlje", kojeg je udarna snaga bio Steven Blair, označila je sazrijevanje aktualnog znanja podesnog za javno-zdravstvena uputstva i politiku te za ukazivanje na mnoštvo pitanja za daljnja istraživanja. U našoj zemlji zdravstvenim se aspetkom tjelesne aktivnosti zadnjih tridesetak godina bave istraživači s Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

tjelesna aktivnost; zdravlje; povijest

nije evidentirano

engleski

Physical activity and health protection - from ancient times to nowadays

Priznavanje potencijalnog zdravstvenog učinka tjelesne aktivnosti staro je kao i pisana povijest. Od uključivanja tjelesne aktivnosti u medicinsku praksu u Kini, Indiji i Staroj Grčkoj, njeno prepoznavanje u Bibliji i Mishna Tori, njena sačuvanost u medicinskoj praksi Arapa te njeno ponovno uvođenje u zapadnu medicinu u 16. stoljeću, preko liječnika 18.stoljeća, tjelesna se aktivnost održala kao važan dio higijene u mnogim kulturama. Međutim, epidemiologija tjelesne aktivnosti kao formalno područje istraživanja ima relativno kratku povijest. Britanskom se epidemiologu Jeremy Morrisu pripisuje plodonosno istraživanje iz kojeg se razvila suvremena epidemiologija tjelesne aktivnosti u kasnim 40-im, a njegov je rad proširio Paffenbarger i drugi istraživači u SAD-u i u Europi tijekom kasnih 60-ih i 70-ih. Sustavno istraživanje u epidemiologiji tjelesne aktivnosti nije dostiglo punu snagu sve do granične točke, sastanaka znanstvenog konsenzusa u Atlanti 1984.g., kojeg je organizirao Ken Powell iz Centra za kontrolu bolesti, i u Torontu 1988.g., kojeg su organizirali Claude Bouchard i kanadska vlada. Vrhunska publikacija Izvještaj Liječničkog zbora SAD "Tjelesna aktivnost i zdravlje", kojeg je udarna snaga bio Steven Blair, označila je sazrijevanje aktualnog znanja podesnog za javno-zdravstvena uputstva i politiku te za ukazivanje na mnoštvo pitanja za daljnja istraživanja. U našoj zemlji zdravstvenim se aspetkom tjelesne aktivnosti zadnjih tridesetak godina bave istraživači s Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

physical activity; health; history

nije evidentirano