hrvatski

Stavovi učitelja o načinu ocjenjivanja obrazovnih postignuća učenika u nastavnom predmetu Hrvatski jezik – područje jezik u 4. razredu osnovne škole

Ocjenjivanje uspjeha učenika sastavni je dio nastavnog procesa (Grgin, 2002 ; Matijević, 2004 i 2007 ; Bežen, 2008). Subjektivnost i nepouzdanost školskih ocjena (Furlan, 1964 ; Janković, 2002) proizlazi i iz nedovoljne određenosti sadržaja ocjenjivanja. Kako bi se pri ocjenjivanju smanjila subjektivnost, a povećala valjanost i pouzdanost, treba odrediti standarde sadržaja te jasno i razumljivo formulirati stupnjeve postignuća (Bašić, 2007 ; Bežen, 2008). U trenutno važećem Nastavnom planu i programu za osnovnu školu (MZOŠ, 2006) za nastavni su predmet određena nastavna područja, teme, ključni pojmovi i obrazovna postignuća, ali nisu strukturirana tako da se prema njima mogu odrediti razine postignuća učenika. Tijekom povijesti ocjenjivale su se različite sastavnice jezika koji se učio u školama i primjenjivali su se različiti modeli ocjenjivanja, ovisno o povijesnom i pedagoškom kontekstu (Matijević, 2004). Sastavnice koje se u Republici Hrvatskoj brojčano ocjenjuju u nastavnom predmetu Hrvatski jezik su: hrvatski jezik, književnost, lektira, jezično izražavanje i stvaranje (posebno: usmeno i pisano), medijska kultura, domaći uradak. Sastavnice ocjenjivanja nisu usklađene s načelima učenja materinskog/hrvatskog jezika i ovladavanja jezikom. Model ocjenjivanja temelji se na brojčanom sintetičkom ocjenjivanju na skali od 1 do 5. U ovom su radu, u predistraživanju, istraženi stavovi učitelja o načinu ocjenjivanja obrazovnih postignuća učenika u nastavnom predmetu Hrvatski jezik – područje jezik u 4. razredu osnovne škole (N=538). Glavno je istraživanje provedeno u dva dijela, na prigodnom uzorku (N=72). Unutar prve grupe ispitanika (N=40) pokazala se neusklađenost u mišljenju o broju i vrsti obrazovnih postignuća potrebnih za istu ocjenu. Unutar druge grupe ispitanika (N=32) pokazala se nemogućnost određivanja razina obrazovnih postignuća za pojedine ocjene. Neusklađenost u stavovima i mišljenjima učitelja, potvrđena ovim istraživanjem, ukazuje na potrebu određivanja standarda postignuća učenika u pojedinim etapama školovanja, na razini obrazovnog sustava, da bi ocjene bile usporedive. Potrebno je odrediti temeljne jezične kompetencije, identificirati njihove osnovne komponente te odrediti standard sadržaja koji će osigurati stjecanje tih kompetencija. Standarde postignuća potrebno je precizno formulirati kao ciljeve iz kojih će biti jasno što se od učenika očekuje.

ocjenjivanje; obrazovna postignuća; hrvatski jezik; primarno obrazovanje

nije evidentirano