hrvatski

Krajobraz kao okvir istraživanja mita u prostoru

Pojmiti svijet i prirodu oko sebe oduvijek je bio zahtjevan zadatak. Jedan od načina kako su stari narodi koncipirali svoj život i sve oko njega je stvaranje mitskog krajobraza. Mit je u osnovi jednostavna priča koja objašnjava postanak neke zajednice te ono što je vrlo bitno – objašnjava "kako stvari stoje". Došavši na ove današnje prostore, Slaveni iz pradomovine sa sobom donose svoja vjerovanja i mitski svjetonazor koji se temelji na štovanju bogova smještenih u prirodni krajobraz - na vrhove gora ili uz vode, rijeke i jezera. Novi, zaposjednuti prostor zapravo ne smatraju svojim sve dok duhovni vođa plemena (žrec, druid) ne smjesti bogove na mjesta koja im pripadaju. Time sve ono što je strano i nepojmljivo u novoj zemlji odjednom postaje vlastito i prepoznatljivo. Kult prostora i sakralnog krajobraza gotovo nikada ne nestaje – Slaveni stavljaju svoje bogove na ista mjesta gdje su prije njih svoja božanstva štovali, primjerice, Iliri, dok se ista stvar događa s prelaskom na kršćanstvo – stari narodni bogovi zamijenjeni su kršćanskim svecima, a na svetim mjestima niču crkve i kapelice. Danas, krajobraz je izgubio gotovo svu svoju sakralnu vrijednost te je sveden u načelu na estetsku ulogu. U ovom izlaganju će se prikazati rezultati recentnih istraživanja mitskog krajobraza koja se provode na prostoru Republike Hrvatske i susjednih zemalja koji u velikoj mjeri pomažu lokalnoj zajednici i državnim institucijama (nacionalni parkovi, parkovi prirode) da vlastite projekte zaštite okoliša i održivog razvoja provedu na znanstvenim osnovama.

krajobraz; mit; prostor

nije evidentirano