engleski

The meaning of cultural substratum in the process of European Integration

Autor se suprotstavlja tendenciji da se o šansama europskih integracija govori isključivo s pozicije politički zasnovanih projekata i zalaže se za promišljanje koje će u obzir uzeti postojanje kulturnih supstrata koji su povijesna i aktualna europska realnost i koji bi, budući načelno konstruktivna značaja, trebali biti su-djelatne sastavnice integracijskih procesa. Inzistira se stoga na jasnoći pojmova: tko se, što i kako integrira i po kojim kriterijima, jer bez te jasnoće subjekti integrativnih procesa mogu biti određeni arbitrarno, s gledišta potreba opće globalizacije i logike u budućnosti još znatno sofisticiranijih mogućnosti planetarne tehnologije. Autor postulira da su kulturni supstrati mjesto pohrane onih značajki koje tvore pojedini europski identitet. Odbacuje se mogući prigovor “globalista” da tematiziranjem identiteta otvaraju vrata autarhičnim koncepcijama tradicionalnih zajednica (pleme/nacija), jer bi to bilo točno samo ukoliko bi se pojam identiteta razumijevao na reduciranoj razini nacionalnog quasi političkog identiteta, a lišen kulturnog supstrata. Naprotiv, podrazumijevajući pod identitom povijesnu praksu kulturnog supstrata, u kojoj je nacija tek jedan, relativno nov, oblik unutarnje organizacije a ne vrhovni kriterij i krajnji cilj, takav se, pravi identitet, ovdje predstavlja kao onaj koji već u sebi nosi otvorenost, su-djelatnošću raznolikih superstrata, onaj dakle koji je praksu integracija već apsolvirao u samoostvarivanju. Dok se načelo globalizacije iscrpljuje u pronalaženju (i umjetnom stvaranju) istog s ciljem njegova ujednačavanja (isto će biti sadržano u jednom), ono odbacuje i potire različito, te tako otvara put zajedništvu u euro-pustinji. Kriteriji međutim koji uvažuju postojanje svih europskih subjekata nisu ništa drugo nego pretpostavke za postizanje zajedničkog, europskog subjektiviteta koji i može biti jedino živa prisutnost i su-djelovanje svih, dakle i, prostorno, brojem stanovnika itd., najmanjih među subjektima, a to ne znači ništa drugo nego živost svih postojećih potencijala koje čuva svaki europski čovjek u sustavu svojih i općih vrijednosti. Hrvatska, kao zemlja jednoga graničnoga europskog prostora, “susretište četiriju superstrata”, može u toj potrazi pružiti zanimljivu paletu integrativnih potencijala.

culture, integration

nije evidentirano