hrvatski

Zastupljenost padeža i padežnih značenja u hrvatskim tekstovima

Istraživanja pojavnosti pojedinih jezičnih kategorija pokazala su da je u usvajanju jezika, i materinskoga i inoga, važna uloga unosa. U radu će se predstaviti dosadašnje spoznaje o čestoti pojedinih padeža i padežnih značenja u različitim tekstovima kako bi se pokazalo koliko su gorovnici njima izloženi. Udio pojedinih padeža bitno ovisi o vrsti teksta, o njegovoj temi, stilu, tipu. U vrlo kratkim tekstovima, posebno poeziji, čestota padeža može biti vrlo različita, pojedinih od njih može i ne biti - tako su u Ps 49 gotovo polovica padeža akuzativi, nominativa je dvadesetak, genitiva desetak posto, a lokativa četiri, dok su u Ps 44 šezdesetak posto nominativi, šesnaest posto akuzativi, tek dva posto genitivi, a instrumentala nema. U pjesmi Voćka poslije kiše instrumetal nije zastupljen ni jedan posto, a uopće nema dativa, lokativa, vokativa. No i dulji tekstovi pokazuju različit udio pojedinih padeža. U načelu književni i svakodnevni pripovjedački tekstovi imaju najviše nominativa, nešto manje akuzativa, pa genitiva i lokativa, a podjednako malo dativa i instrumentala. Stručni, novinski i znanstveni tekstovi smanju udio nominativa, akuzatia i dativa povećavajući udio genitiva i lokativa. No u cjelokupnoj su građi tri najčešća padeža nominativ, akuzativ i genitiv - zajedno pokrivaju 70-80%. Više od polovice svih sklonjivih riječi (52%) pokrivaju tri prototipne uloge: subjekt u nominativu (26%), predmet radnje u akuzativu (14%) i posvojni genitiv (12%), a dvije trećine (65%) pokrivene su ako se još dodaju imenski predikat u nominativu (6%) i mjesto radnje u lokativu (7% uz prototipne prijedloge na, u). Stoga bi bi padežima doista trebalo početi poučavati prema njihovim prototipnim i najčešćim ulogama, sastavljajući i odabirući tekstove prema njihovoj zasićenosti željenim padežima, a tek poslije uvoditi ostale poštujući načelo čestotnosti.

morfologija; hrvatski jezik; padeži; padežna značenja

nije evidentirano