hrvatski

Ocjenjivanje u nastavi hrvatskoga kao inoga jezika

Od većine se lektora hrvatskoga jezika očekuje da na kraju semestra i(li) godine ocijene svoj studente. Način ocjenjivanja dio je kulture sredine u kojoj se poučavanje i ocjenjivanje odvija pa lektor mora prihvatiti sustav ocjenjivanja zemlje i sveučilišta na kojem poučava, dok strani studenti u Hrvatskoj moraju prihvatiti hrvatski sustav. Neki su sustavi ocjenjivanja čvrsti i sa strogim pravilima, drugi su prilagodljiviji. Najčešće se propisuje način ocjenjivanja (brojčano, slovima, postotcima, opisno), broj stupnjeva, odnosno raspon (nedovoljno – dovoljno, 1 – 5, 1 – 10 ; 6 – 1, A – F ; 0 – 100 % itd.), prag prolaznosti. Rjeđe je propisan i način postavljanja ljestvice (apsolutan, prema najboljemu postignutomu rezultatu, prema Gaussovoj krivulji itd.), što znači da nastavnik često određuje što će i kako ocijeniti unutar zadane ljestvice. Osim što treba znati odrediti prioritete u ocjenjivanju (ocjenjuje li na primjer apsolutno znanje ili napredak), u obzir treba uzeti i studentska očekivanja (npr. katkada se smatra neprimjerenim ocijeniti studenta ocjenom nižom od dobar ako je hrvatski njegov izborni predmet). U prvom će se dijelu radionice govoriti o takvim različitim sustavima ocjenjivanja, prednostima i nedostacima pojedinih sustava i njihovoj primjenjivosti u nastavi inojezičnoga hrvatskoga. U drugom će se dijelu na konkretnim primjerima iz prakse uvježbavati odabir prikladnoga načina ocjenjivanja s obzirom na okolnosti poučavanja i ispitivanja, na profil studenata i očekivane ishode poučavanja. Polaznici radionice također će moći iznijeti svoja iskustva ili nedoumice vezane uz ocjenjivanje.

procjenjivanje; inojezični hrvatski; sastavci; odstupanja

nije evidentirano