hrvatski

Usporedba različitih metoda za procijenu rizika od nagle srčane smrti u pacijenata nakon preboljelog infarkta miokarda

Nagla srčana smrt (NSS) je definirana kao iznenadni zastoj srčane aktivnosti koja rezultira hemodinamskim kolapsom, a najčešće je uzrokovana malignim aritmijama, ventrikulskom tahikardijom, odnosno ventrikulskom fibrilacijom. Daleko najveći udio u etiologiji NSS ima koronarna bolest srca, odnosno akutni koronarni sindrom (ACS) i njegove posljedice. Unatoč, modernim modalitetima liječenja (rana revaskularizacija, moderna medikamentozna terapija) velik dio pacijenata nakon infarkta miokarda (IM) ostaje pod povećanim rizikom za naglu srčanu smrt. Određivanje stupnja sistoličke disfunckije lijevog ventrikla i rezidualne ishemije najvrjedniji su u procjeni rizika od rekurentnih koronarnih događaja i NSS-a. S obzirom na poznate manjkavosti navedenih parametara (ponajprije niske prediktivne vrijednosti) znanstvena zajednica je u konstantoj potrazi za boljim markerima rizika za NSS nakon IM. Neki invazivni i neinvazivni testovi (T-val alternans, RR varijabilnost, kasni potencijali, elektrofiziološka studija, ehokardiografski parametri srčane funkcije itd.) pokazali su se kao potencijalni markeri rizika za NSS. Predloženo istraživanje je zamišljeno kao prospektivna, opservacija studija koja će ispitivati vrijednost različitih metoda procjene rizika za naglu srčanu smrt nakon infarkta miokarda.

nagla srčana smrt; procjena rizika; infarkt miokarda; neinvazivni testovi; Holter EKG; ehokardiografija; ventirkulska tahikardija

nije evidentirano