hrvatski

Konceptualna umjetnost

Članak tumači pojavu konceptualne umjetnosti unutar sveobuhvatnog pregled hrvatske umjetnosti kojeg knjiga nudi. Kroz prikaz društveno-političkog i kulturno-umjetničkog konteksta 1960-ih i 70-ih godina, autorica pojašnjava pojavu konceptualne umjetnosti vezane uz pojavu omladinskih supkultura i smjenu generacije umjetnika koji uspostavljaju radikalan prekid s dominantnom umjetničkom paradigmom: odustajanje od materijalizacije umjetničkog djela, redefinicija socijalne funkcije umjetnosti i socijalne konstrukcije autorskog subjekta, kritički odnos prema društvenoj stvarnosti i otpor prema institucionalnim modelima umjetničkog djelovanja. Članak daje uvid u djelovanje tzv. „nove umjetničke prakse“ (Braco Dimitrijević, Sanja Iveković, Dalibor Martinis, Goran Trbuljak, itd.), heterogenu grupaciju umjetnika koja stasa unutar dinamične kulturne scene zagrebačkog studentskog centra (s voditeljem Galerije Želimirom Koščevićem), ali i individualnih pojava konceptualne umjetničke prakse, poput radova Tomislava Gotovca ili Josipa Stošića. Daje se pregled i najznačajnijih izložbi iz tog perioda, poput sekcije „Prijedlog 6. Zagrebačkog salona“, „Mogućnosti za '71.“, te prve međunarodne izložbe konceptualne umjetnosti „At the Momement“ organizirane u alternativnom izlagačkom prostoru „Haustor“ u kojoj su djeluje grupa Penzioner Tihomir Simičić.

konceptualna umjetnost, društveni pokreti, Galerija Studentskog centra, "nova umjetnička praksa", demokratizacija umjetnosti

nije evidentirano