hrvatski

Figurativni principi Ivana Duknovića i pitanje atribucija

Ivan Duknović očituje u svom opusu konzistentnost, prepoznatljivu morfologiju i visoku kvalitetu te se može smatrati kiparom koji nadilazi zanatske razine. Ne može ga se smatrati osobom koja se povodi za uzorima, za nekim od prethodnika ili pak za značajnim suvremenikom. U oblikovanju oplošja primjećuje se tendencija prema zaravnjivanju. Mjestimice se na oplošjima pojavljuju strukture poput sasvim niskih trokutastih piramida. Nabori na draperiji oblikovani su poput izduženih krnjih piramida. U njegovim djelima prevladavaju ravne linije koje se međusobno sijeku oblikujući kutove, a ponegdje zatvarajući trokute. Krivulje se pojavljuju rjeđe i to tek u donjim dijelovima skulptura u prikazima halja. U ovom smislu valjalo bi preispitati njegov opus i sporne atribucije. Takva analiza može pokazati da je njegovo djelo portret humanista u maloj palači Cipiko u Trogiru. Taj se reljef pokušava pripisati Nikoli Firentincu no ovaj kipar nije uspijevao prikazati likove konkretnih, portretnih obilježja, a i njegova je morfologija bitno drugačija. S Duknovićem bi trebalo povezati i grb obitelji Lucić na njihovoj palači u Trogiru.

Ivan Duknović; figurativni principi; atribucije

nije evidentirano