hrvatski

Implantologija u svakodnevnoj dentalnoj praksi

Dentalni implantat je konstrukcija koja se kirurškim zahvatom ugrađuje u bezubi dio čeljusti predstavljajući korijenski dio zuba. Danas se koristi endoosealni tip dentalnih implantata od titana koji pokazuje dobru integraciju sa koštanim tkivom. Djelovi implanatata su tijelo koje se ugrađuje u kost, sekundarni dio koji predstavlja nadogradnju i suprakonstrukcija koja imitira prirodni zub. Mogu biti različitih oblika, površina, promjera i duljina. Najvažnija osobina dentalnih implantata je povezivanje s okolnom kosti, što se naziva oseointegracija. U indikacije za dentalne implantate spadaju manjak jednog zuba, djelomična bezubost i potpuna bezubost. Kontraindikacije možemo podjeliti na apsolutne koje zabranjuju ovaj tip terapije ili relativne kontraindikacije koje omogućuju terapiju uz mjere opreza. Prije kirurške ugradnje implantata potrebno je iscrpno klinički i radiološki analizirati lokalno stanje mekih i tvrdih tkiva. Kirurški postupak djelimo na dvije faze. U prvoj fazi se implantat ugrađuje u kost te nakon čekanja od 3-6 mjeseci pristupa se drugoj fazi. U drugoj fazi se implantat prikazuje i postavlja vijak za cijeljenje ili nadogradnja. Terapija završava izradom protetskog nadomjestka koji može biti samostalna krunica, most ili proteza. Tijekom i poslije implantološkog tretmana mogu nastati komplikacije koje treba pravovremeno primjetiti i liječiti.

dentalni implantat; dentalna krunica

nije evidentirano