hrvatski

Šišmiši. Priručnik za inventarizaciju i praćenje stanja

Brojnost vrsta šišmiša u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, potvrđuje tezu da se ta skupina sisavaca prilagodila životu u najrazličitijim uvjetima i staništima. Po najnovijim istraživanjima u Hrvatskoj živi 35 vrsta šišmiša, gotovo toliko koliko i u cijeloj Europi. Šišmiši su rasprostranjeni zamalo posvuda, a tijekom života nastavaju različite tipove staništa. Zanimljivo je i to da se iste vrste koriste jednim tipovima staništa za porodiljske kolonije ljeti, a drugima za skloništa u kojima hiberniraju zimi. Osim prirodnim, šišmiši se koriste i staništima koja su pod velikim utjecajem čovjeka, a pojedine vrste svoju veliku brojnost na određenom području zahvaljuju upravo uspješnim prilagodbama umjetnim skloništima kakva su tavani zgrada, crkava itd. Upravo su neke od tih vrsta najpogodnije za početničko prikupljanje podataka i kartiranja rasprostranjenosti šišmiša u Hrvatskoj. Posebnost hranjenja, samo kukcima, kao i posebni zahtjevi za staništima, koja pojedinim vrstama omogućuju pronalazak odgovarajućeg plijena i skloništa, upozoravaju na značenje šišmiša kao indikatora promjene stanja u okolišu. Priroda je u Europi pod sve većim utjecajem različitih ljudskih aktivnosti koje imaju velik i katkad izrazito negativan utjecaj na populacije šišmiša. Izravne posljedice tih utjecaja uključuju nestanak skloništa zbog fragmentacije i gubitaka šumskih staništa ; rušenje ili neadekvatno obnavljanje starih zgrada i crkava koje šišmiši tradicionalno nastavaju ; nestanak staništa kojima se koriste za lov i smanjen broj kukaca kojima se hrane uzrokovan sve intenzivnijom uporabom pesticida ; i trovanje kemikalijama koje se rabe za zaštitu drveta pri obnavljanju starih zgrada. Uza sve to možda je najveći problem šišmiša trajno nerazumijevanje i predrasude, što ima korijene upravo u neznanju Σ nepoznavanju šišmiša i njihova ponašanja. Zato su svi europski šišmiši više ili manje ugroženi, a pojedine su vrste u nekim zemljama već i izumrle. Prema Crvenoj knjizi sisavaca Hrvatske (Tvrtković i dr. 2006) u neku od kategorija ugroženosti (CR, EN, VU, DD) uvršteno je 11 vrsta (31, 4 %) ; jedna se smatra regionalno izumrlom (RE) (Rhinolophus mehely, Meheljev potkovnjak), a 16 vrsta nije na Crvenom popisu. Temeljem članka 27. Zakona o zaštiti prirode (NN 70/05 ; 139/08) početkom 2006. godine donesen je Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 07/06) kojim su sve vrste šišmiša na teritoriju Republike Hrvatske strogo zaštićene. S tim u vezi valja naglasiti da je za njihovo istraživanje nužno pribaviti dopuštenje ministarstva mjerodavna za poslove zaštite prirode.

Šišmiši; monitoring

nije evidentirano