Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Afazija između jezika komunikacije i jezika življenja (CROSBI ID 583047)

Prilog sa skupa u zborniku | sažetak izlaganja sa skupa | međunarodna recenzija

Prizl Jakovac, Tatjana Afazija između jezika komunikacije i jezika življenja // Knjiga sažetaka: Logopedija i izazovi novog vremena / Luka Bonetti i Draženka Blaži (ur.). 2010. str. 25-26

Podaci o odgovornosti

Prizl Jakovac, Tatjana

hrvatski

Afazija između jezika komunikacije i jezika življenja

Način funkcioniranja mozga i njegova obrada jezika formirali su mnogobrojne teorije o nastanku afazija, njihovoj klasifikaciji, načinu dijagnosticiranja, metodama procjena kao i terapije afazija. Afaziju su opisivali mnogi autori od antičkog doba do danas. Unatoč brojnim polemikama i različitostima u pristupu, svi se slažu: 1) da je afazija jezični poremećaj, 2) da se javlja kod odraslih i 3) da je posljedica je moždanog udara, najčešće ishemijskog. Vrlo često afazija je definirana kao teškoća uporabe jezika uzrokovana fokalnim oštećenjem dominantne polutke mozga. Time se želi naglasiti različitost afazije od ostalih jezičnih i kognitivno komunikacijskih poteškoća uzrokovanih oštećenjem desne polutke mozga, demencijama ili traumatskim ozljedama mozga (Darley, 1982). I klasifikacija afazija ima svoju dugu povijest. Podjela afazija na motoričku (Brocinu) i senzoričku (Wernickeovu) afaziju, u drugoj polovici 19. stoljeća, bila je osnovica za brojne kasnije klasifikacije prema različitim kriterijima: kanala, mjesta lezije i simptoma. Klasična neurološka i afaziološka taksonomija koriste kriterije lokalizacije i simptoma za određivanje tipova afazije, (npr. fluentna i nefluentna, receptivna i ekspresivna, semantička i strukturalna), temeljenih na anatomskom modelu Wernickea i Lichtheima (Marshall, 1986). Ovakav način klasifikacije nailazi na mnoge proturječnosti jer se definicije različitih tipova afazija više odnose na simptome koji se mogu pojaviti zajedno, nego na čvrsto određen skup simptoma. Istraživači se slažu da osobe s afazijom imaju poteškoća u skoro svim sastavnicama oralnog i pisanog jezika, razlika je samo u jačini oštećenja. Učestalost pojavljivanja određenih tipova pri klasifikaciji afazija, dodatni je problem. Neki tipovi su česti, ali neki su jako rijetki i teško ih je znanstveno potvrditi (npr. subkortikalna afazija). Klinička praksa pokazuje da se 80 % pacijenata s afazijom ne može jasno klasificirati, ovisno o klasifikacijskoj shemi i dijagnostičkom instrumentu (Spreen i Risser, 2003). Razvojem afaziologije i standardizacijom velikog broja dijagnostičkih materijala, osmišljene su mnoge terapijske metode. Terapijski pristupi obično se svrstavaju u dvije glavne grupe (Albert i sur., 1981 ; Seron, 1984) s obzirom na stajalište o tome što afazija jest i što terapijom nastojimo postići. Stajalište prve grupe je da je afazija odraz oštećenja u samom pristupu jeziku ili oštećenje jezičnog procesiranja i reprezentacije. Uz pomoć terapije jezične funkcije se mogu obnoviti, ponovo naučiti i uvježbati. Drugi pristup se temelji na pretpostavci da su oštećeni procesi neobnovljivi, pa je terapija usmjerena prema kompenzacijskim (nadomjesnim) strategijama (drugim jezičnim i komunikacijskim vještinama) da bi se preuzele oštećene funkcije. Na koji će se način terapija odvijati ovisi i o terapeutu i sklonostima osobe s afazijom. Grupna terapija afazija u svijetu vrlo je česta, kako za osobe s afazijom, tako i za članove njihovih obitelji, a potporu pružaju i različite zdravstvene organizacije, socijalne službe i specijalizirane udruge. Uspješnost terapije afazija ovisi o različitim čimbenicima (vrsti terapije, učestalosti, trajanju). Unatoč različitosti u metodologiji, najnovija istraživanja potvrđuju da učestalot logopedske terapije značajno poboljšava komunikacijske sposobnosti osoba s afazijom (Bogal i sur., 2010). Istraživanja bilježe i značajnu uspješnost čak 18 mjeseci (Collins i Wertz, 1983), te 7 godina (Aten i sur., 1991) nakon provedene terapije. Teško je prognozirati hoće li se, kada i kako osoba s afazijom oporaviti, ali je važno što ranije započeti s terapijom, najbolje još u akutnoj fazi (Robey i Whurr, 1998). Moždani udar se više ne smatra neizlječivim, a uz pravovremenu pomoć specijaliziranih stručnjaka različitih profila mogu se spriječiti ili ublažiti njegove posljedice. Hoće li budućnost terapije afazija uistinu biti u transplataciji neuralnih stanica (Snyder i Macklis, 1995) ili zrcalnih neurona (mirror neurons, Steele, 2009), pokazati će vrijeme.

Afazija; klasifikacija afazija; terapija afazija

nije evidentirano

engleski

Aphasia between language of communication and language of living

nije evidentirano

Aphasia; aphasia classification; aphasia therapy

nije evidentirano

Podaci o prilogu

25-26.

2010.

objavljeno

Podaci o matičnoj publikaciji

Knjiga sažetaka: Logopedija i izazovi novog vremena

Luka Bonetti i Draženka Blaži

Podaci o skupu

Logopedija i izazovi novog vremena

pozvano predavanje

22.09.2010-25.09.2010

Zagreb, Hrvatska

Povezanost rada

Pedagogija