hrvatski

Akademska crkva sv. Katarine u Zagrebu

Kako i sama crkva sv. Katarine slovi za jedan od najvažnijih spomenika barokne sakralne arhitekture u Hrvatskoj, tako je i njezin kvalitetni inventar kipova, slika, drvorezbarstva i općenito umjetničkog obrta važna sastavnica hrvatske likovne baštine baroknog razdoblja, koja svjedoči o povijesnoumjetničkom kontekstu kroz dva stoljeća nastajanja. U izboru kipara i slikara koji su kroz 17. i 18. stoljeće bili uposleni na unutaršnjem oblikovanju crkve presudnu su ulogu imali isusovci i hrvatsko plemstvo te njihove sveze s isusovačkim kućama i srodnim plemstvom izvan granica današnje Hrvatske. Kada je 30-ih godina nastajala prva likovna oprema crkve, od izuzetne je važnosti u kretanju umjetnika i obrtnika bila ideološka i politička povezanost ovih krajeva s Grazom, koji se za vladavine Habsburga, Nadvojvode Karla II. (1564.–1590.) istaknuo kao važno središte protureformacije i protureformacijske programatske umjetnosti. U baroknoj povijesnoumjetničkoj panorami zagrebačke gornjogradske crkve uočava se odnos majstorskih snaga na koje su mogli računati naručitelji, a njih je u prvim desetljećima 17. stoljeća, pa i kasnije, najmanje bilo u Zagrebu, s izuzetkom onih koji su se, poput kipara Ivana Komersteinera slijedom narudžbi u njemu s vremenom nastanili, ili nekolicine vještih obrtnika, mahom polikromatora i pozlatara, koji su se poput Bernarda Bobića počeli baviti i slikarstvom, kao i onih do danas neprofiliranih u hrvatskoj povijesti umjetnosti, koji su za sobom ostavili anonimne radove prosječne likovne vrijednosti ili zasad neodgonetnuta djela. Nije stoga neobično da su slikari oltarnih pala i zidnih slika kroz dugu povijest opremanja te danas akademske crkve bili uglavnom Kranjci i Štajerci. Štuko-dekoracija crkve djeluje na prvi pogled kronološki i stilski ujednačeno, ponajviše zbog kolorističke usuglašenosti svih plastično ukrašenih površina koje ostavljaju uvjerljiv dojam srednjoeuropskog Stuckbarock koncepta. Analiza dekorativnih i figurativnih dijelova toga raskošnoga gipsanog ukrasa upućuje, međutim, na značajne razlike između pojedinih cjelina. Jednu stilsku i »rukopisnu« cjelinu radionice Antona Josepha Quadria čine štukature koje lisnatim viticama prekrivaju crkveni svod spuštajući se preko zone empora do arkada bočnih kapela te štuko-ornament na svodu i zidovima bočne kapele sv. Ignacija. Drugu, po mnogočemu također slojevitu cjelinu čine ornamenti i figurativne kompozicije na bočnim zidovima svetišta, štuko-ukrasi na zidovima i svodovima preostalih pet bočnih kapela te figurativni prikazi i dekoracija sakristije. Treća su cjelina štukature na zapadnom zidu crkve i ogradi pjevališta, većim dijelom nastale potkraj 19. stoljeća, kada su tijekom obnove crkve nakon potresa 1880. i požara 1895. godine rekonstruirane (na zapadnom zidu nastavljajući dominantni ornament svoda, a na pjevalištu priklanjajući se prevladavajućem motivu u bočnim kapelama). Osim u djelima slikarstva i kiparstva, visoki zahtjevi naručitelja crkvene opreme rezultirali su također nabavom vrijednog inventara – namještaja i liturgijskih predmeta, a umjetničkom kvalitetom odlikuju se i pojedine nadgrobne ploče plemića – donatora, koji su za svoje posljednje počivalište izabrali crkvu sv. Katarine.

Barok; 17. st.; 18. st.; slikarstvo; štukature; umjetnički obrt; barok; isusovci; Hans Georg Geiger; Hans Adam Weissenkircher; Bernardo Bobić; Anton Joseph Quadrio; Andrej Kristof Jelovšek; Johann Lucas Siegel; Georg Wilhelm Fesenmayr; Blasius Joch; Ursus Mayr; crkva sv. Katarine; Zagreb; Ljubljana; Graz

nije evidentirano