hrvatski

Autoimune bolesti i aterogeneza

Autoimune bolesti su kliničko očitovanje autoimunosti koje obilježava kronična sustavna upala. Ateroskleroza je kronično upalno stanje arterijske intime koje reguliraju mehanizmi prirođene i stečene imunosti. Epidemiološke i patogenetske studije ukazale su na sličnosti u patogenezi ateroskleroze i prototipnih autoimunih bolesti kao što su sustavni eritemski lupus, reumatoidni artritis i antifosfolipidni sindrom. Poznato je da osobe s autoimunim bolestima imaju povišenu incidenciju kardiovaskularnih poremećaja i subkliničke ateroskleroze. Rizični čimbenici za nastanak ateroskleroze u pacijenata s tim bolestima uključuju „tradicionalne“ čimbenike rizika (uglavnom „Framinghamske“ rizične čimbenike), kao i čimbenike povezane s osnovnom bolešću. Čini se da bi uzrok aterogeneze mogla biti imunološka reakcija protiv autoantigena na razini endotela, od kojih su najznačajniji oksidirani LDL, proteini toplinskog šoka 60/65 i β2-glikoprotein 1. Poremećaj funkcije endotela uz kroničnu upalu ima ključnu ulogu u svim fazama aterogeneze, a postoje i dokazi da infektivni čimbenici mogu direktno ili indirektno biti promotori aterogeneze. Sličnosti između autoimunih bolesti i ateroskleroze kao i identifikacija protektivnih antitijela upućuju na imunomodulaciju kao potencijalni novi pristup u liječenju. Studije na životinjama čiji bi se rezultati mogli primijeniti i na ljudima otvaraju mogućnosti za kreiranje protokola za prevenciju ateroskleroze.

autoimune bolesti; aterogeneza

nije evidentirano