hrvatski

Nekoliko natuknica o prometovanju rijekama i štovanju riječnih božanstava u hrvatskom dijelu provincije Panonije

Plovidba i prometovanje rijekama bili su od vitalnog značenja za život stanovništva u rimsko doba. To se osobito odnosilo na najznačajnije europske riječne arterije, Rajnu i Dunav, ali i na druge rijele od kojih su neke protjecale područjem hrvatskog dijela provincije Panonije. Uz prethodno spominjani Dunav (Danuvius) od osbite su važnosti na tom području bile rijeke Sava (Savus) i Drava (Dravus), kao i Kupa (Colapis) i dr. Osim vojnog, prometnog i gospodarsko-trgovačkog značenja koje potvrđuju mnogi nalazi iz potonulih brodova, kao dobar primjer može poslužiti nalaz posuda i veće količina Antoninova novca iz broda koji je potonuo u Dravi. Navedene su rijeke, s pripadajućim lukama, mostovima i dr., imale istaknuto mjesto i u kultnom životu, što mogu posvjedočiti pronađeni spomenici, poglavito žrtvenici koji su im bili posvećeni. U navedenom kontekstu osobitu pozornost privlači kameni ulomak figuralnog spomenika iz Murse, vjerojatno je iz vremena cara Karakale, a danas je pohranjen u zagrebačkom Arheološkom muzeju, koji je, po svemu sudeći, služio kao ukras dravskog mosta, a za koji se vjeruje da prikazuje Tyche u društvu manjeg lika bradatog mladića koji pliva, prikazanim do njenih nogu, a on je, prema nekima personifikacija rijeke Drave. Iznimno je, međutim, zanimljiv žrtvenik impozantnih dimenzija, danas pohranjen u Muzeju Slavonije u Osijeku, koji je, čini se, izvorno stajao na dravskoj obali nadomak njezina ušća u Dunav. Natpis je iz vremena cara Elagabala (približno 220.g.): carevo ime, kao i veći dio teksta s 12 ili 13 redaka, namjerno je radiran (damnatio memoriae), ali su očuvani reci s posvetom Dunavu i Dravi (Danuvio et Dravo). Žrtvenik je očigledno trebao stajati da bi bio vidljiv posadama brodova koje su plovile Dravom u smjeru Dunava. O štovanju rijeka svjedoči i niz spomenika s posvetama Savi (Savus), među kojima je i poznati žrtvenik otkriven u savskom rukavcu nedaleko od današnjeg sela Ščitarjeva, nekadašnje Andautonije, koji je iz 2. ili 3. st. O štovanju božanstava povezanih s vodama, a na taj način indirektno i s rijekama, moguće se podsjetiti na nekoliko spomenika među kojima se ističe poznati mramorni kip Neptuna iz Vinkovaca (Cibalae) s početka 3. st., danas pohranjen u zagrebačkom Arheološkom muzeju. Naposljetku, na natpisu iz Siscije, koji nema kultni karakter (također iz zagrebačkog Arheološkog muzeja), iz teksta je moguće pretpostaviti da su u Sisciji, na dvije suprotne obale Kupe, postojale dvije luke, što bi trebao biti dokaz znatnijeg stacioniranja brodovlja u tom gornjopanonskom središtu. Zanimljiv je i novac cara Proba (276-282. g.) kovan u siscijskoj kovnici, koji je iz ostave antoninijana otkrivene u srijemskim Šmanovcima. Na reversu se, naime, nalazi ženski lik koji personificira Sisciju, a prikazan je između dvije od tri tamošnje rijeke, između Save (Savus) i Kupe (Colapis).

Panonija; riječni promet; riječna božanstva

nije evidentirano