hrvatski

Prinos i hranjivost stabljike i zrna hibrida kukuruza u naknadnim rokovima sjetve

Uzgoj kukuruza (Zea mays L.) za silažu cijele biljke u naknadnim rokovima sjetve omogućava dvije žetve godišnje, što je od posebnog interesa stočarskim gospodarstvima s nedostatkom površina. Cilj istraživanja rada bio je utvrditi kako naknadni rokovi sjetve utječu na prinos i hranjivu vrijednost kukuruza. Hibridi kukuruza vegetacijske skupine FAO 200 i 300 uzgajani su u optimalnom (početkom svibnja), ranom (sredinom svibnja) i kasnom naknadnom (početkom lipnja) roku sjetve na pokušalištu Maksimir tijekom dvije vegetacijske sezone. Berba silažne mase obavljena je u stadiju tehnološke zrelosti (75% mliječne crte na zrnu). U usporedbi s povoljnom, u sušnoj godini ostvareni su niži (prosječno 49%) prinosi i niža kvaliteta silažne mase prvenstveno zbog značajno manjeg udjela zrna u silažnoj masi i većeg sadržaja neutralnih detergent vlakana (NDV) u stabljici. U usporedbi s optimalnim, u ranom naknadnom roku sjetve podjednako se smanjivao prinos stabljike i zrna, dok je u kasnom naknadnom roku sjetve smanjenje prinosa zrna bilo dvostruko veće u odnosu na smanjenje prinosa stabljike. Posljedično je u optimalnom i ranom naknadnom roku sjetve ostvarena slična kvaliteta silažne mase, dok je u kasnom naknadnom roku utvrđen značajno veći sadržaj NDV-a u stabljici, te manji sadržaj škroba u zrnu. Raniji hibrid FAO grupe 200 konzistentno je imao veći prinos stabljike, ali manji prinos zrna u odnosu na kasniji hibrid FAO grupe 300. Istraživani hibridi su se značajno razlikovali za većinu hranjivih tvari u zrnu i stabljici, ali su te razlike uglavnom bile relativno male (do 5%). U uvjetima sjeverozapadne Hrvatske u naknadnim rokovima sjetve (do početka lipnja) moguća je proizvodnja silažnog kukuruza FAO skupina 200 i 300 s neznatnim gubicima u kakvoći, ali uz značajan pad prinosa.

Silažni kukuruz; Hibrid; Hranjivost; Prinos; Vegetacijska sezona; Žetveni indeks

nije evidentirano