hrvatski

Opor i Labin u 16. i u 19/20. stoljeću: Prilog poznavanju stanovništva

Svrha rada je iznijeti podatke o stanovništvu Labina i Opora te još desetak sela u Kaštelanskoj i Trogirskoj zagori, prije svega u 16. st., a potom i u 19./20.stoljeću. U prvom dijelu rada donosimo popis „glavara“ obitelji na temelju osmanlijskog popisa Kliškog sandžaka iz 1550. godine. Neobjavljeni popis nahije Petrova gora (u sklopu Kliškog sandžaka) iz 1585. godine osnovica je drugog dijela rada u kojemu se iznose poimenični podaci o kućedomaćinima po selima i mezrama, kako za Opor i Labin, tako i za više od desetak drugih okolnih sela. Ujedno se iznosi i visina poreza u akčama po pojedinom kućanstvu. Prikazana je visina poreza po selima i stupanj islamizacije u tom dijelu Zagore. Godine 1550. islamizirano je svega 2, 7 posto kućanstava, a 1585. godine 3, 72 posto u selima o kojima je ovdje riječ, ali u Oporu i Labinu nije zabilježeno (u ta dva popisa) ni jedno islamsko kućanstvo. Sredinom i potkraj 16. stoljeća muslimani predstavljaju izrazitu vjersku manjinu u Kaštelanskoj i Trogirskoj zagori. Uspostavljena je hipoteza da je Mate Vlajčić zvani Bota rodočelnik svih Botića iz Opora (zabilježen u venecijanskom katastru 1711. godine). Posve ukratko, prikazano je kretanje broja stanovnika Opora i Labina od sredine 19. do 70-tih godina 20. stoljeća. Migracije stanovništva iz Opora u priobalje (Kaštela, Split) i drugdje sve do potpunog pražnjenja sela smještaju se u kontekst industrijalizacije, deagrarizacije i urbanizacije hrvatskog društva.

Kaštelansko-trogirska zagora; Opor; Labin; osmanlijski popisi; stanovništvo; 16. stoljeće i 19./20. stoljeće

nije evidentirano