hrvatski

Kognitivne strategije pri rješavanju dobro definiranih nerješivih problema

Temeljno polazište ovog rada je kompjutacijska hipoteza o umu, po kojemu je kognicija opisiva algoritamski, i kao takva usporediva sa formalnim sustavima i Turingovim strojem. Ograničenja kompjutacije poput problema stajanja i implikacija Gödelovih teorema mogu se prikazati kroz paradokse i nerješive probleme. Ipak, nerješivi problemi su rješivi (u smislu da se može dokazati njihova nerješivost) ukoliko ih se analizira izvan sustava koji određuju pravila problema. Takav pomak u rasuđivanju pri rješavanju problema nazivamo metarazinski skok. Ljudski rješavači problema sposobni su činiti metarazinske skokove koji bi mogli biti ključna strategija za rješavanje nerješivih problema. Cilj istraživanja je otkrivanje načina na koji ljudi rješavaju nerješive probleme, odnosno kojim se globalnim i lokalnim strategijama pri tome služe. Provedena su 4 eksperimenta s nezavisnim skupinama rješavača (N = 10 za svaki eksperiment) u kojima je korišten MU problem (Hofstadter, 1980). U eksperimentima se manipuliralo rješivošću, razinama pripremljenosti pomoću predproblema te okolinom problema tako da je razvijen i Domino problem koji je izomorfan MU problemu, samo što je okolina motorno-manipulativno naglašena za razliku od simboličko-grafičke okoline originala. Razlike u redoslijedu rješavanja nerješivih i rješivih problema nisu pokazale značajne razlike zbog neočekivanog negativnog transfera jedne verzije problema na drugu. Jedan problem bi postavio problemsku udešenost za drugi problem. Drugi parametri uspješnosti pokazuju veću uspješnost za rješivu verziju. Uspješni rješavači nerješivog problema imaju znatno veće udjele metarazinskog rasuđivanja o problemu dok su neuspješni više orijentirani na primjenu pravila. Pokazalo se da je jedan od zadataka za pripremljenost također vršio negativni transferski efekt na rješavanje nerješivog problema, vjerojatno zbog postavljanja problemske udešenosti rješivosti. Zadatak sa većim stupnjem pripreme je vjerojatno imao pozitivni transferski efekt pripremivši rješavača na moguću nerješivost i na sam uzrok nerješivosti. Pozitivan transfer se očitovao i većim udjelom metarazinskog rasuđivanja o problemu i određivanja ciljeva. Okolina zadatka je pokazala da ima najjači efekt na promjene u strategijama rješavača. Simbolička okolina MU problema više potiče rješavače na odabir globalnih strategija poput uspona na brijeg i analize sredstva i ciljeva, dok motorno-manipulativna okolina Domino problema potiče rješavanje na rad pokušajima i pogreškama. Lokalne strategije također odražavaju tu razliku. MU rješavači su skloniji indirektnom pristupu sa većim udjelima planiranja, traženja operatora i evaluacije, dok su Domino rješavači više orijentirani na direktni pristup koji uključuje kretanje kroz problemski prostor primjenom pravila, te vraćanjem unatrag po istoj stazi ili pak na početno stanje. Utvrđivanjem globalnih i lokalnih strategija kojima se rješavači suočavaju s nerješivim problemima u situacijama različite eksperimentalne pripreme i problemske okoline ostvareni su ciljevi ovog istraživanja.

kognitivna znanost; kompjutacija; algoritmi; rješavanje problema; kognitivne strategije; metakognicija; metarazinski skokovi; nerješivi problemi; metoda glasnog mišljenja; analiza protokola

nije evidentirano