hrvatski

Sjemenske jedinice obične jele (Abies alba Mill.) na području Gorskog Kotara

Najveće površine jelovih šuma u Hrvatskoj su u Gorskom Kotaru – na području obraslog visokog krša, a to je ujedno i njen optimum areala. Specifičnost orografije krša kao makro i mikroklime uvjetovale su da na ovom relativno malom prostoru nalazimo značajnu raznolikost staništa, podneblja, flore i faune. Jelu nalazimo na različitim položajima, na nadmorskoj visini od < 500 do >1200 m. Iako se najveće površine jelovih sastojina nalaze na vapnencima, dolaze još i na vapneno-dolomitnim, dolomitnim i silikatnim podlogama. Različite geološke podloge formirale su više od desetak tipova tala koja se razlikuju po fizikalno–kemijsko-biološkim osobinama. Jelu najčešće nalazimo u mješovitim (rijetko čistim) sastojinama s bukvom, smrekom, gorskim javorom i brijestom, gdje dolazi u 11 ekološko-gospodarskih tipova šuma (I-B-11, I-B- 30, I-C-10, I-C-11, I-C-12, I-C-20, I-C-30, I-C- 40, I-C-50, I-C-60, I-C-61). Njen fenotip se značajno razlikuje po ekološko-gospodarskim tipovima što je prepoznatljivo iz određenih taksacijskih parametara kao što su: visine stabala, širine i dužine krošanja. Također se značajno razlikuju i njene biološko-gospodarske osobitosti: rast i prirast, broj stabala/ha, volumni prirast/ha i dr. Uzevši u obzir značajne orografske, visinske, geološke, pedološke, biljno-sociološke i biološko-uzgojno-gospodarske raznolikosti jelovih sastojina razvidno je da najnovija rajonizacija jele u Gorskom Kotaru zanemaruje veliku raznolikost njezinih sastojina, te ju stoga treba dopuniti.

Gorski Kotar ; obična jela ; sjemenske jedinice

nije evidentirano