hrvatski

Pola stoljeća šumskog sjemenarstva u Hrvatskoj (od 1959. do 2009. godine)

Gotovo dvije trećine površine Hrvatske zauzima krš, a na njemu je čovjek tijekom stoljeća sustavno devastirao šumu stvarajući goleti. Čovjekova skrb za takve površine može se vidjeti u podizanju kultura crnogorice u mediteranskom području te dopuni obnove lužnjakovih šuma u panonskom području. Sve do kraja II. svjetskog rata ne može se govoriti o organiziranom sjemenarstvu koje zapravo započinje 1947. godine osnivanjem Instituta za pošumljavanje i melioraciju krša u Splitu sa stanicama u Rijeci i Trstenu. U djelatnosti Riječke stanice prepoznatljivi su temelji budućeg Zavoda za kontrolu šumskog sjemena kojeg promovira 1959. godine Poslovna zajednica šumarstva i drvne industrije. Tijekom tih šezdesetak godina djelovanja moguće je razlikovati nekoliko etapa razvoja: - razdoblje do ujedinjenja u Šumarski institut, Jastrebarsko, do 1974. godine, obilježeno je prvom masovnom selekcijom gospodarskih vrsta drveća za priznate sjemenske sastojine (ostalo «mrtvo slovo na papiru»), izradom programa njege i genetske melioracije, standarda za šumsko sjeme, zakonskih i podzakonskih akata iz područja sjemenarstva, malom broju analiziranih uzoraka, znanstveno- istraživačkom radu na iznalaženju novih metoda analize kvalitete sjemena, objavljivanju radova i dr. ; - razdoblje poslije ujedinjenja, od 1974. do 1990. godine, prepoznatljivo je u većem angažiranju u znanstveno-istraživačkom radu (sudjelovanju na savjetovanjima i objavljivanju radova), nastavku masovne selekcije, izradi programa gospodarenja, kolaudaciji selektivnih meliorativnih doznaka, nadzoru nad proizvodnjom šumskog sjemena, donošenju i usklađivanju zakonske legislative sa ISTA propisima, značajno većem broju analiza uzoraka sjemena itd. ; - zadnja dva desetljeća u novim okolnostima (neovisna država Hrvatska, centralizirano šumarstvo) ima obilježja «pospremanja» propusta iz prošlosti, intenzivan znanstveno-istraživački rad, revizija postojećih priznatih sjemenskih sastojina i poboljšanih programa gospodarenja, promoviranje nove rajonizacije, ozbiljniji pristup proizvodnji i uporabi sjemena, povećani broj uzoraka analiza sjemena, izrada i usklađivanje zakonskih propisa sa smjernicama EU i ISTA, akreditacija laboratorija za ispitivanje sjemena prema normi HRN EN ISO/IEC 17025. Kroz čitavo ovo vrijeme pored pomanjkanja financijskih sredstava, čije posljedice su zastarjela tehnika i tehnologija, stalno se osjeća manjak kadrova – osobito visoko obrazovanih.

kronika šumskog sjemenarstva ; obljetnica

nije evidentirano