hrvatski

Uloga suvremenih transformacija obrambenog sektora u razvoju hrvatskih gradova

Završetak Hladnoga rata je u zemljama zapadne Europe i bivšeg Varšavskog bloka donio značajne promjene u obrambenom sektoru, kao što je omogućio i šire razmjere i brže uvođenje promjena u državnim ekonomskim i društvenim regulatornim politikama. U svjetskim razmjerima je tada demilitarizano više od 8.000 vojnih područja koja su obuhvaćala više od milijun hektara zemljišne površine. Izmijenjena narav misije i svrhe vojske u društvu kao i uvođenje novih društvenih regulatornih politika vodilo je i promjenama u principima upravljanja prostornim resursima u obrambenom sektoru. Pomak od političko- ekonomskih na sigurnosno-ekonomska razmišljanja je značio očekivanje funkcioniranja po tržišnim principima što se očitovalo u procesima marketizacije, rastućem broju privatno-javnih partnerstava, privatizaciji različitih servisnih dijelova oružanih snaga idr. U Hrvatskoj proces prenamjene vojnih nekretnina traje od 1992. uz značajni podstrek nakon 2000. godine. Pri tome je taj proces netransparentan, bez jasnih i javno dostupnih kriterija, evaluacije prethodnih prenamjena i uzimanja u obzir širih društvenih posljedica. Prenamjena se odvija bez informirane javne rasprave i često bez uključenja lokalnih zajednica. Od početnih 657 vojnih nekretnina (bez stanova, garaža i poslovnih prostora) 1992. godine MORH je preuzeo na upravljanje 511, dok danas upravlja s 332 uz planirano daljnje smanjivanje koje bi u konačnici moglo rezultirati ukupnim smanjenjem na trećinu ili četvrtinu nekadašnjeg broja. U izlaganju se iznose osnovne karakteristike ovog procesa i pozitivnim i negativnim posljedicama koje on donosi u socioprostornom razvoju nekih hrvatskih gradova

Vojne nekretnine; upravljanje vojnom imovinom; konverzija; Hrvatska vojska

nije evidentirano