hrvatski

Što je čitala Philippa Lazea?

U povijesti hrvatske renesansne književnosti neveliki su dokumentirani podatci o ženama i njihovoj obrazovanosti, o knjigama koje su čitale ili vlastitim djelima s kojima su skromno ulazile u sferu javnosti. Neke od tih žena nadahnjivale su svojom ljepotom i umnošću dubrovačke i talijanske pjesnike – poput pučanke Cvijete Zuzorić, neke su zbog svojega otvorenoga poziva da se u javnosti promijeni odnos prema ženama, poput dubrovačke plemkinje Marije de Gondola, doživjele nerazumijevanje i kritiku vlastitoga okruženja. Tom krugu hrvatskih renesansnih učenih žena valja pridodati ime Philippe Lazee (1546. – 1576.), koja se, osim u ponekoj publikaciji, ne spominje u relevantnim pregledima hrvatske književne i kulturne povijesti, a morala bi naći svoje mjesto u njezinom važnom segmentu – latinitetu. Riječ je o latinskoj pjesnikinji koja je živjela u Italiji i o kojoj piše u svojim djelima Jean Jacques Boissard (1528. – 1602.), francuski pjesnik i arhivar, bilježeći da je Lazea "Polana Illyrica", dakle, Puljanka i Ilirka. Autorica ovoga rada slijedi iznimno vrijedno Boissardovo svjedočenje o Philippi Lazei i na taj način oslikava njezin portret učene renesansne žene, čitateljice i autorice, zanimljivoj i stoga što pripada krugu malobrojnih europskih žena druge polovice 16. stoljeća koje su izvor svojega znanja te pjesničkoga nadahnuća pronašle u latinskom jeziku te tako postale dijelom postantičkoga svijeta koji uvelike nosi znamen muškoga roda.

Philippa Lazea; Boissard; renesansna žena i latinsko obrazovanje.

nije evidentirano