hrvatski

Anonimna kajkavska adaptacija Poszlenovich y nyegovi szini

Posebna oznaka hrvatskoga galantnoga doba njemački je jezik i germanski duh koji počinju prodirati u sve sfere društvenoga života. U sjevernoj Hrvatskoj nije neobična pojava književnih tekstova koji su nastajali posezanjem u najbliži i najadekvatniji korpus njemačkih dramatičara. Na jugu Hrvatske takvi su 'zlatni' izvori bili Italija i Francuska. Važno je stoga pitanje značenja domaće, kajkavske drame, pogotovo s obzirom na njezinu originalnost. U proučavanju drame starije hrvatske književnosti na sličan problem nailazimo u dubrovačko-dalmatinskoj dramskoj književnosti 18. stoljeća (frančezarija, talijanarija). U odnosu na isusovačku školsku dramu upravo su kajkavske adaptacije „progovarale“ živom hrvatskom riječju. Na tom se jeziku odgajala sjevernohrvatska kazališna publika, čime se iznova potvrđuje da je i kajkavski izričaj dovoljno 'razvijen' i primjeren za stvaranje dopreporodnoga dramskoga opusa.

Ključne riječi: dopreporodna drama; njemačke dramske poetike; domaća kajkavska drama; školska drama; isusovačko kazalište; August Wilhelm Iffland; August von Kotzebue

nije evidentirano