hrvatski

Formiranje kanona starije hrvatske književnosti u razdoblju od 1835. do 1913.

Problematiziranje kanona dovelo je do pitanja oblikuju li se nacionalni kanoni sukladno estetskim ili ideološkim polazištima. Analiza problema pokazala je da je pri formiranju kanona u manjoj mjeri djelatna estetska i umjetnička osobitost djela, a u značajnoj mjeri u tom procesu sudjeluje politika moći (Foucault, 1966). Rasprava o kanonu može se tumačiti i kao posljedica krize humanističkih znanosti koje više ne jamče društveni uspjeh(Guillory, 1993). Legitimacija kulturnog identiteta, njegove trajnosti i prepoznatljivosti, bili su glavni motivi pri procesu oblikovanja nacionalnih kanona koji se formiraju istovremeno s modernim nacionalnim identitetom. Nacionalna je kohezija u velikoj mjeri oblikovana kulturom i razvojem tiskarstva (Anderson, 1990). U procesu kanonizacije, kao i nacionalne integracije, velika je uloga institucija koje pomažu osamostaljivanje kulture (A. Assman, 1990) poput čitaonica, muzeja, knjižnica, nacionalnih izdavačkih kuća, sveučilišnih studija. Za oblikovanje hrvatskog književnog kanona od iznimne je važnosti način oblikovanja nacionalnog identiteta koji se formira u specifičnom suodnosu ilirsko-narodnjačko-jugoslavenskih i hrvatsko-pravaških stavova. Iako je hrvatski književni kanon starije književnosti oblikovan na ideji osobito povlaštenih prošlih vrijednosti, može se u postupku aktualizacije odvojiti dio tekstova koji zastupaju eltističko, povlašteno, te pučko i izvorno shvaćanje književnosti (Rapacka, 2002). Gundulić i Kačić svoja iznimna mjesta u kanonu duguju tim dvjema strujama, tzv. dubrovačkom i pučkom, premda su se oba ustoličila na zapravo jednak način. Od prvih usustavljivanja građe koje provodi još Ivan Kukuljević Sakcinski, preko Šime Ljubića, Armina Pavića, Melchiorra Lucianovića, Đure Šurmina, Milorada Medinija i drugih, kanon starije hrvatske književnosti znanstveno je utemeljen knjigom Branka Vodnika 1913.

kanon; starija hrvatska književnost; nacija; institucije; književna historiografija; Vodnikova povijest književnosti

nije evidentirano