hrvatski

Stavovi prema edukacijskoj integraciji djece s posebnim potrebama

Integracija, odnosno zajedničko školovanje djece sa i bez teškoća u razvoju u redovnom sustavu odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj, započela je 1980. godine donošenjem Zakon o odgoju i obrazovanju. Još je tada bilo jasno da za uspješnu provedbu ovoga procesa treba biti zadovoljen niz objektivnih (prostor, programi, financijska sredstva) i subjektivnih pretpostavki(odgovarajuća priprema i povoljna stajališta svih sudionika integracije - učenika, učitelja, roditelja, rukovodstva škole) kao i organizacijskih uvjeta (različiti modeli školovanja), što je bilo samo manjim dijelom ostvareno. iako je od tada prošlo gotovo 20 godina, učinjeno je veoma malo, a to je ponajprije odraz nedostatne primjene rezultata znanstvenih istraživanja u praksi, te niza kulturoloških, društvenih i ekonomskih uvjeta u našoj zemlji. Naši eminentni stručnjaci, poznavatelji školskih prilika u Hrvatskoj, posebice poznavatelji provedbe edukacijske integracije, sustavno ističu jasno određene strategije djelovanja u društvu. Posebni značaj oni pridaju ulozi i stajalištima učitelja, kako za uspješnu provedbu procesa integracije tako i za smjer intelektualnog, emocionalnog i socijalnog razvoja svakog pojedinog djeteta. Bez obzira na to radi li se o djetetu sa ili bez teškoća u razvoju, zadaća učitelja u njegovu odgoju i obrazovanju izuzetno je složena i odgovorna, a samom nazočnošću djece s posebnim potrebama u redovnim razredima stajališta učitelja i ostalih sudionika integracije postupno se mijenjaju u pozitivnom smjeru. No, je li to dovoljno i možemo li biti zadovoljni tim evidentnim, no ipak suviše malim koracima? Možemo li učiniti više za uspješnost i zadovoljstvo u radu učitelja, a time i sadašnjost i budućnost naše djece?

integracija; stavovi učitelja; djeca s posebnim potrebama; učitelj

nije evidentirano