hrvatski

UTJECAJ MICELA POLOKSAMERA I KITOZANA NA IN VITRO PERMEABILNOST DEKSAMETAZONA

Poloksamersko-kitozanske micele s deksametazonom su pripravljene otapanjem poloksamera (5 %, m/v), kitozana [0, 005 % (m/v) ili 0, 01 % (m/v) ili 0, 015 % (m/v)] i djelatne tvari (10 mg) u acetatnom puferu (10 ml, pH = 4, 5 ili pH = 6, 0). Neuklopljeni je deksametazon uklonjen filtriranjem disperzije kroz membranski filtar veličine pora 0, 45 µm. Sustavi su karakterizirani s obzirom na veličinu i raspodjelu veličina micela, zeta-potencijal i uklapanje lijeka. In vitro oslobađanjem je pokazano da se deksametazon smješten na međupovršini jezgre i hidrofilnog dijela micele oslobađa brzo (tijekom prvog sata) dok se deksametazon smješten u jezgri micele oslobađa sporo, difuzijom ili uslijed disocijacije micela. Utjecaj poloksamersko-kitozanskih micela na permeabilnost uklopljenog deksametazona ispitivan je na Caco-2 staničnoj liniji. Učinak micela na čvrste međustanične veze Caco-2 monosloja ispitan je mjerenjem transepitelnog električnog otpora (TEER) tijekom 24 sata. U odnosu na poloksamerske micele, poloksamersko-kitozanske micele povećavaju permeabilnost deksametazona kroz Caco-2 monosloj te privremeno smanjuju TEER, ovisno o pH sredine i koncentraciji kitozana. Tako pri pH 4, 5 i koncentraciji kitozana od 0, 015 % (m/v) u sustavu, micele 1, 8 puta povećavaju permeabilnost deksametazona u odnosu na poloksamerske micele. Privremeno smanjenje TEER-a može se pripisati privremenom (reverzibilnom) otvaranju čvrstih veza stanica monosloja i upućuje na ne toksičnost sustava u ispitivanim koncentracijama.

micele; poloksamer; kitozan; okularna primjena

nije evidentirano