hrvatski

Botaničko i zemjlopisno podrijetlo meda

Udio se nektara ili medljike (medne rose) pojedinih biljnih vrsta u medu mijenja ovisno o tipu vegetacije, zatim razdoblju cvatnje biljnih vrsta ili proizvodnji medljike od strane kukca, kao i vremenu kad je pčelar proizveo med. Stoga je za utvrđivanje botaničkog podrijetla meda uz melisopalinološku potrebno provesti senzorsku i neke od fizikalno-kemijskih analiza jer je samo na osnovu skupnog rezultata ovih analiza moguće donijeti ispravnu odluku. Drugi razlog korištenja melisopalinologije je određivanje zemljopisnog podrijetla meda. U različitim su zemljopisnim područjima zastupljene i različite biljne asocijacije koje su posljedica klimatskih razlika. U svakom se medu uz glavnu biljnu vrstu javlja pelud i pratećih biljnih vrsta. Utvrđivanje se zemljopisnog podrijetla temelji na prisutnosti kombinacija peludnih zrnaca tipičnih za određeno područje. Zahvaljujući svojim klimatskim raznolikostima, Hrvatska ima veliki potencijal za proizvodnju specifičnih vrsta meda. Različitosti koje imamo u klimazonalnom i biocenološkom rasporedu predstavljaju jedinstveno nacionalno bogatstvo koje se rijetko može naći u Europi. Jasno je da se razlike među različitim vrstama meda ne svode tek na njihova senzorska i fizikalno-kemijska svojstva te na botaničko podrijetlo (peludni spektar). Jedna od metoda koje daju informaciju o ukupnom kemijskom sastavu bilo kakvog uzorka jest infracrvena spektroskopija (IR). Iako je s eksperimentalnog stajališta ta metoda vrlo jednostavna i nezahtjevna, tek je prije nekoliko godina prepoznata kao vrlo učinkovita za analizu meda. Preliminarna analiza glavnih komponenata 133 uzoraka različitih vrsta meda (bagremov, kestenov, lipov, kaduljin, vrijesov, ružmarinov, med od lavande i mandarine, te multiflorni) s različitih područja Hrvatske pokazuje vrlo pouzdano grupiranje analiziranih uzoraka prema botaničkom podrijetlu.

med; botaničko i zemljopisno podrijeto; infracrvena spektroskopija

nije evidentirano