hrvatski

Od “matematika mi ne ide” do diskalkulije.

Složenost, odnosno zahtjevnost matematike se često ne prepoznaje, posebno kada se usvajanje znanja, postupaka i njihova primjena odvijaju bez teškoća. Uočavanje problema (s matematičkim konceptima, u pamćenju matematičkih činjenica, organiziranju brojeva i razumijevanju i uporabi matematičkoga jezika) se najčešće događa u školskoj dobi. No, mnoga se matematička znanja usvajaju znatno ranije, puno prije formalne poduke. Prediktori uspjeha u matematici nisu jasno definirani, ali je izvjesno da pojedini simptomi upućuju na moguće teškoće pa i poremećaj u usvajanju matematike. Opis obilježja odstupanja neophodno je promatrati s obzirom na dob, odnosno s obzirom na količinu formalne poduke i on uključuje čitav niz znanja o komponentama matematike u svrhu procjene. Prepoznati fenomen , bilo u okviru specifičnih teškoća učenja ili pak izdvajajući matematičke teškoće kao poseban entitet, moguće je na osnovi „razvojne matematičke linije“ i jasnoga određenja svrhe svakoga matematičkoga zadatka te na osnovi niza podataka o procesima uključenima u rješavanje. U ovome radu prikazat će se neke značajke odstupanja u matematici u predškolskoj i školskoj dobi u svrhu oblikovanja smjernica za prepoznavanje djece kojoj je neophodna podrška ili pomoć - logopedska ili neka druga. Ranim otkrivanjem moguće je smanjiti čitav niz negativnih posljedica – psiholoških, socijalnih, ekonomskih i drugih, pri čemu znanja odgojitelja i učitelja o fenomenu teškoća i poremećaja mogu biti presudna za akademski napredak i život ove djece u cijelosti.

matematika; diskalkulija

nije evidentirano