hrvatski

Kapitalno financirani mirovinski sustavi kao čimbenici socijalne sigurnosti

Disertacija je organizirana u pet cjelina. Nakon uvodnog dijela, u drugom dijelu se daje prikaz društvenih prilika i tijek povijesnog razvoja mirovinskih sustava. Obrađuju se privatni i javni oblici, naznačuju njihove glavne značajke i razlike. Povijesni prikaz prati razvoj sve do današnjih dana. Uključuje analizu i razloge privatizacije javnih mirovinskih sustava. Također obuhvaća i najnovije trendove u svijetu mirovina (poput automatskog podešavanja parametara u mirovinskom sustavu s obzirom na produženje očekivanog trajanja života i promjene broja osiguranika u odnosu na broj umirovljenika). U trećoj cjelini autorica, na temelju povijesnog prikaza, sistematizira razvoj i glavna obilježja svih oblika privatnih i javnih mirovinskih sustava. Daje pregled sustava s obzirom na nositelje upravljanja, pravno uređenje, obvezatnost sudjelovanja, osobni djelokrug, izvore i način financiranja, odredivost davanja, svrhu davanja, visinu davanja te oblike davanja. Nadalje, poznato je da su svi mirovinski sustavi osjetljivi na opće rizike (poput ratova, gospodarskih šokova, demografske promjene, inflaciju, deprecijaciju), a neki i na posebne rizike (poput rizika prinosa, rizika pogrešnih evidencija itd.). Stoga se u radu obrađuje i problematika izloženosti svih mirovinskih sustava pojedinim rizicima. Također i raspodjela tereta financiranja tih rizika. Takav cjelovit pristup i prikaz predstavlja novinu. U radu se razmatraju i mirovinski sustavi u kontekstu koncepta socijalne sigurnosti (s posebnim naglaskom na kapitalno financirane sustave). Tijekom 2011. su dovršeni pregovori o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, pa je bilo potrebno u radu ukazati i na odgovarajuće izvore prava EU koji su u funkciji stabilnosti i primjerenosti mirovinskih davanja, a time i socijalne sigurnosti. Četvrti dio rada je posvećen kapitalno financiranim podsustavima određenih doprinosa. U obradi pojedinih pravnih instituta autorica ukazuje na razlikovanje između obveznog i dobrovoljnog osiguranja. S obzirom da je riječ o podsustavima koji funkcioniraju na istim načelima i po sličnim pravilima, opravdano ih je promatrati paralelno. Unutar četvrte cjeline, prvo se obrađuje organizacijska struktura takvih sustava. Potom se razmatraju faktori o kojima ovisi visina mirovine: 1) razina uplaćenih doprinosa, 2) investicijski prinos, 3) troškovi sustava, te 4) očekivano trajanje života. Radi bolje preglednosti, razdvojeno se promatra faza akumulacije od faze isplate. Kao glavni rizik se ističe rizik prinosa. Naime, poznato je da su moguće razlike u prinosu mirovinskih fondova ovisno o investicijskoj politici. Slijedom toga izvjesno je da će osobe koje su u istom iznosu uplatile doprinose imati na kraju razdoblja akumulacije različite iznose na svojim osobnim mirovinskim računima (a time i različite visine mirovina iz kapitalno financiranog dijela. To neminovno povlači pitanje direktne i indirektne odgovornosti države, odnosno kolektiviteta, za eventualni neuspjeh subjekata sustava u osiguranju zadovoljavajuće razine davanja (ovo se posebno odnosi na obvezni dio osiguranja). Stoga je posebna pažnja u disertaciji posvećena načinima upravljanja rizikom prinosa (modelima upravljanja imovinom mirovinskog fonda, te mjerama zaštite od negativnog i nedostatnog prinosa). Kod upravljanja imovinom mirovinskih fondova obrađena je problematika investicijskih pravila te organizacije portfelja. Nadalje, općepoznato je da troškovi sustava mogu značajno smanjiti iznos visine mirovine, pa je uređenju pitanja troškova također posvećena posebna pažnja. Peto poglavlje, zaključni dio disertacije, obuhvaća sintezu spoznaja i nudi nove smjernice za daljnje usavršavanje kapitalno financiranih podsustava.

mirovinsko osiguranje; mirovine; kapitalno financiranje; individualna kapitalizirana štednja

nije evidentirano