hrvatski

Moždani natrijuretski peptid i rizični čimbenici kardiovaskularnih poremećaja kod bolesnika na hemodijalizi

Moždani natrijuretski peptid se ubraja u porodicu strukturalno sličnih natrijuretskih peptida, značajnih u regulaciji krvnog tlaka, ravnoteže elektrolita i volumne homeostaze. Mjesto njegove sinteze su miociti, a podražaj za otpuštanje u cirkulaciju volumno i / ili tlačno opterećenje. Populacija bolesnika na dijalizi je, statistički promatrano, izložena povećanom riziku morbidteta i mortaliteta prouzročenom kardiovaskularnim komplikacijama. Koncentracija BNP mjerenja u krvi bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega, preddijaliziranih (A) i dijaliziranih (B) nefropata. Ispitanici svake od dviju skupina su podijeljeni u tri podskupine u ovisnosti o predominantnom čimbeniku zatajenja funkcije bubrega: dijabetičari (A1, B1), bolesnici s oštećenjem srca (A2, B2), te podskupina ostalih (A3 i B3). Uz BNP mjerena je i koncentracija ostalih biljega oštećenja srca (TnI, MMB, Myo), potom rizičnih čimbenika ateroskleroze (CRP, Lp(a), ukupni kolesterol, LDL-kolesterol, HDL-kolesterol, apo A1 i apo B), pokazatelja anemije (željezo, hemoglobin, hematokrit, broj eritrocita, te transferin i feritin) i stupnja oštećenja bubrega (kreatinin, cistatin C i B2-mikroglobulin). BNP se pokazao parametrom koji dobro i statistički značajno diskriminira podskupine hemodijaliziranih ispitanika. Pored toga, ustanovili smo da njegova koncentracija značajno pozitivno korelira s duljinom primjene postupaka hemodijalize. Koncentracija BNP je u skupini B značajno korelirala s koncentracijom Tni u podskupinama B1 i B2 ; CPR u podskupini B1 ; hemoglobinom, hematokritom i brojem eritrocita u B3 ; cistatinom C u B3. ROC analizom je potvrđeno da je BNP parametar izbora u razlikovanju bolesnika na dijalizi, nego je neizravan pokazatelj progresa zatajenja funkcije bubrega. Proces nastanka i progresije oštećenja srca kod bubrežnih bolesnika na hemodijalizi je multifaktorijalan. Visoka prevalencija asimptomatskih kardiovaskularnih komplikacija u toj populaciji dijelom se tumači visokom pojavnošću tradicionalnih (dijabetes, dislipidemija, pretilost, fizička neaktivnost) i metabolitičkih čimbenika (hiperhomocisteinemija, anemija, narušen metabolizam kalcija i fosfora, oksidacijski stres) rizika u toj populaciji. Odgovarajuća stratifikacija rizičnih koja omogućava pravovremeno otkrivanje srčanog oštećenja temelj je povoljnog ishoda tih bolesnika.

moždani natrijuretski peptid; bolesnici na hemodijalizi

nije evidentirano