hrvatski

Kompleksni teorijski vođeni programi evaluacije u obrazovanju

Dosadašnji programi evaluacije i evaluacijska istraživanja u obrazovanju, pogotovo ona koja se odnose na evaluaciju nastavnih planova i programa (curriculuma), vrlo su malo ili nimalo koristila programsku teoriju. Programska teorija i logika malog ili srednjeg dosega, nužno su sredstvo za izradu bilo kojeg programa ili tipa evaluacije bilo da je riječ o formativnim, sumativnim, proaktivnim, monitoring ili interaktivnim formama evaluacije. Ta se tematika često neopravdano zaobilazi u mnogim uvodnim tekstovima i metodološkim raspravama, u kojima se evaluacija prikazuje kao ateorijska i isključivo metodički usmjerena misija. Međutim, važnost teorije (modela i pristupa) naglašavaju brojni evaluativni teoretičari (Patton, Chen, Rossi i Freman, Weiss itd.). U najopćenitijem smislu, teorija ima mnogo funkcija i središnja je sastavnica evaluacijskog procesa u obrazovanju. Primjerice, ona može omogućiti nastavniku – evaluatoru dobru racionalu pri odabiru specifičnih metoda i metodoloških pristupa prigodom, primjerice, istraživanja učenika s posebnim potrebama. U elaboraciji navedene tematike, autor koristi različite modele iz evaluacijske prakse koji u danom kontekstu mogu poslužiti za generiranje teorija znanosti o obrazovanju. Posebno ističe praktičnu evaluacijsku taksanomiju koja je od vitalnog interesa za odabir adekvatne evaluacijske strategije i pristupe, najpriklatnije za programe intervencije u različitim područjima odgoja i obrazovanjima.

program evaluacije; evaluacijska istraživanja; programska teorija; praktična taksonomija; formativna i sumativna evaluacija; sudionici

nije evidentirano