hrvatski

Otac i sin u modernome romanu

U fokusu ponuđenoga pristupa jest dijada otac – sin u proznome kronotopu od postšenoinske do postmoderne romaneskne prakse. Nastoji se analizirati što se događa s tim odnosom od Isušene kaljuže, Samoga čovjeka, Filipa Latinovicza do Triemerona i Elijahove stolice. Tematizira se osovina obiteljskih odnosa, posebice oca i sina. U lûku od Kamova do Fabrija i Štiksa motri se obrazac dominacije-podređivanja, autoriteta i otpora u tih obiteljskih uloga. Uočljivo je kako se obrasci mijenjaju, pomiču od naoko beskonfliktne do demonizirane (Kamov) i destruirane (Fabrio) dijadne osi. Spor je konstrukcijski element odabranih romana. Raslojava se na niz konfliktnih relata. Jedan od njih – ovdje pod povećalom – jest spor oca i sina.

dijada otac-sin; moderni roman; semantika grada i sela; obiteljske uloge; destrukcija homogene slike svijeta

nije evidentirano