hrvatski

Odjeća, tijelo bez odjeće, golo tijelo, tijelo. Golotinja u suvremenoj umjetnosti

Namjera ovog izlaganja je da se istraži luk koji povezuje fenomene odijevanja i tjelesnosti, odnosno napetost između odjeće i tijela. Bez obzira na svakodnevnu fizičku priljubljenost odjeće uz tijelo, treba uočiti svevremensku i nadvremensku meta-fizičku distancu između odjeće i tijela. U tom se virtualnom prostoru pojavljuju različita pitanja: psihološka, epistemološka, antropološka, kulturna, socijalna, politička i etička. Skrene li se pažnja na golotinju, koja relativizira samorazumljivost odjevenog tijela, ova se pitanja zaoštravaju. Biti gol u prostoru privatnosti i intime privodi čovjeka njegovoj prirodnosti, ali biti gol u javnom prostoru stvar je koju se smatra "protuprirodnom" jer je protudruštvena. Stoga je pitanje golotinje, među ostalim, dobra podloga za razmatranje odnosa između prirode i društva, prirodnosti i društvenosti. Kaže se da "odijelo čini čovjeka", iz čega se može izvesti zaključak da golotinja raščinjava čovjeka: antropološki ga dekonstruira, a moralno-socijalno-politički destruira. Na tim ruševinama – koje treba shvatiti kao čistinu ili brisani prostor – može izrasti nešto novo, ako oslobođenje tijela od odjeće shvatimo ne kao obično ekshibicionističko razodijevanje i puku golotinju, nego kao reflektirano i kritičko oslobođenje od nužne vezanosti tijela uz odjeću. To čine osobito suvremeni umjetnici koji u svojim umjetničkim akcijama eksperimentiraju s golotinjom, implicitno ukazujući na kompleksnu vezu između tjelesnosti i odjevenosti, odnosno na suptilnu razliku između tijela bez odjeće, golog tijela i tjelesnosti kao takve. U tom će se smislu u ovom radu koristiti primjeri suvremenih umjetnika kao što su Tomislav Gotovac, Vlasta Delimar i Marina Abramović, ali i radikalnih body-art performera kao što su Ron Athey i Franco B.

tijelo; odjeća; golotinja; umjetnost; filozofija; etika; bioetika

nije evidentirano